Str 001 Naslovna stranica

Izvor: Dalmatinski internetski libar
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!.



Krapna više nema

Naslovnica knjige Krapna više nema autora Tome Curavića

Autor Tome Curavić
Vrsta djela memoarska i autobiografska knjiga
Glavne teme Krapanj, obiteljska povijest, svakidašnji život, mjesni govor, ribarstvo i spužvarstvo
Jezik hrvatski; pojedina poglavlja napisana su krapljanskim govorom
Mjesto izdanja Split
Izdavač Tome Curavić
Lektura Ana Brkljačić
Tehnički urednik Siniša Tartaglia
Tehnička redakcija i tisak Dalmacija papir, Split
Godina 2018.
Opseg 159 numeriranih stranica
Naklada 250 primjeraka
Posveta Ani, Ivanu i Kasparu Gottliebu

Krapna više nema memoarska je i autobiografska knjiga Tome Curavića, izdana u Splitu 2018. godine. U knjizi autor opisuje vlastito djetinjstvo, povijest obitelji Curavić-Pikini te svakidašnji život stanovnika Krapnja tijekom 20. stoljeća, osobito u razdoblju neposredno prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata.[1]

Djelo je prvotno bilo zamišljeno kao obiteljski zapis namijenjen autorovim sinovima Marku i Tomislavu. Tijekom prikupljanja građe zamisao je proširena na prikaz Krapnja kakav je autor poznavao u djetinjstvu. Autor navodi da se pri pisanju služio vlastitim sjećanjima, razgovorima s roditeljima i starijim Krapljanima, građom iz Državnoga arhiva, objavljenim izvorima, obilascima pojedinih lokacija i fotografiranjem.[1]

Knjiga obuhvaća obiteljsku genealogiju, otočne društvene odnose, tradicijske poslove, poljoprivredu, stočarstvo, ribarenje, spužvarstvo, ratna i poslijeratna iskustva, iseljavanje te autorovo školovanje i život na Sušaku, u Rijeci i Dalmaciji. Dio knjige posvećen je staromu krapljanskom govoru, tradicionalnim toponimima i lokalnim nazivima. Na završnim stranicama nalaze se opsežan rječnik krapljanskih i inih riječi, obiteljsko stablo Curavićevih-Pikinih i impresum.[2]

Nastanak knjige

Prema autorovu predgovoru, knjiga nije od početka bila namijenjena javnosti. Zamišljena je kao obiteljski zapis o autorovu djetinjstvu i precima iz loze Curavić-Pikini. Na pisanje su ga potaknuli sinovi Marko i Tomislav, koji su ga zamolili da zabilježi uspomene i obiteljske podatke.[1]

Tijekom više od dvije godine rada autor je razgovarao s članovima obitelji i starijim stanovnicima Krapnja, pregledavao arhivsku građu, obilazio mjesta o kojima piše i prikupljao fotografije. Iz prvotne obiteljske kronike postupno se razvio širi prikaz života na Krapnju, s naglaskom na razdoblje neposredno nakon Drugoga svjetskog rata te na način na koji se živjelo, radilo i govorilo.[1]

Autor naslov Krapna više nema objašnjava promjenama koje su tijekom dviju generacija zahvatile stanovništvo, govor, običaje, zanimanja i način života na otoku. Naslov se stoga ne odnosi na fizički nestanak Krapnja, nego na nestanak zajednice i društvenoga svijeta kakav autor pamti iz djetinjstva.[1]

Knjiga je dovršena u lipnju 2018. u Lauchringenu, a tiskanje je završeno u Splitu u srpnju iste godine. Izdavač je autor Tome Curavić, lekturu je obavila Ana Brkljačić, tehnički urednik bio je Siniša Tartaglia, a tehničku redakciju i tisak obavila je tvrtka Dalmacija papir. Knjiga je tiskana u nakladi od 250 primjeraka.[3]

Sadržaj i struktura

Knjiga je strukturirana pretežno kronološki. Početna poglavlja obuhvaćaju autorovo podrijetlo, obiteljsku povijest, rođenje i djetinjstvo na Krapnju. Slijede poglavlja o svakidašnjem životu, otočnim zanimanjima i pojedinim stanovnicima, a potom opisi rata, poslijeratnih promjena, iseljavanja, spužvarstva i ribarenja. Drugi veći dio prati preseljenje obitelji na Sušak, autorovo školovanje, prijateljstva i gradski život te povratak u Dalmaciju.[2]

Obitelj i djetinjstvo

Poglavlja „Vinčanje“, „Moj dolazak na svit“, „Materina loza“ i „Očeva loza“ donose podatke o autorovim roditeljima i precima. Autor se pritom služi osobnim sjećanjima, obiteljskim pripovijedanjima, datumima rođenja i smrti te podacima o rodbinskim odnosima.[4]

U poglavljima „Moje ditinjstvo“, „Naša obitelj“ i „Svakidašnji život“ opisani su stanovanje, prehrana, higijenske prilike, odijevanje, odgoj djece, obiteljski odnosi i život u kućanstvima u kojima je često zajedno stanovalo više generacija.[5]

Krapanj i svakidašnji život

U poglavlju „Krapan – insula felix?“ autor opisuje otočnu zajednicu čiji su stanovnici, unatoč razvoju ribarstva, pomorstva i spužvarstva, u velikoj mjeri ovisili o obradi zemlje na kopnu i okolnim područjima. U tekstu se navode poslovi u vinogradima i poljima, prijevoz ljudi, životinja i uroda brodovima te različiti sezonski poslovi.[6]

Poglavlje „Tovari, mazge, ovce i koze“ bavi se uzgojem domaćih životinja, njihovom ulogom u prijevozu i poljoprivredi te lokalnim obrtnicima i samoukim majstorima. Poglavlja o svakidašnjici bilježe i kućanske poslove, pranje odjeće, izradu sapuna i soli, nabavu vode, pripremu hrane i održavanje kuća i ulica.[7]

Autor pojedine društvene i obiteljske teme prikazuje kroz portrete stanovnika, primjerice u poglavljima „Teta Vana“, „Ivan Gatarin“ i „Kokotini“. Ti su tekstovi napisani iz autorove osobne perspektive i povezuju obiteljska sjećanja s opisima rada, siromaštva, migracija i društvenih odnosa.[8]

Rat i poslijeratne promjene

U poglavlju „Poslin ženidbe i rat“ opisani su obiteljski život i rad tijekom Drugoga svjetskog rata, talijanska vojna prisutnost, nestašica hrane, rad u luci i vađenje predmeta iz potopljenih brodova. Budući da je riječ o memoarskom djelu, ti su događaji prikazani kao autorova sjećanja i obiteljska svjedočanstva.[9]

Poglavlje „Poslin rata i bižanje u Italiju“ bavi se uspostavom poslijeratne vlasti, radnim akcijama, porezima, nacionalizacijom, odlaskom mladih na školovanje i rad te pokušajima bijega preko Jadrana u Italiju. Autor političke prilike opisuje iz vlastite perspektive i kroz pripovijedanja osoba koje navodi u tekstu.[10]

Spužvarstvo i ribarenje

Poglavlje „Spugari“ donosi pregled krapanjskoga spužvarstva, od vađenja spužava ostima do uporabe ronilačkih pumpi, kompresora i ronilačke opreme. Autor opisuje sastav posada, trajanje putovanja, opskrbu hranom, područja rada, vrste opreme i opasnosti povezane s ronjenjem.[11]

U poglavlju „Ribarenje“ navode se vrste riba, mreža, plovila i načina ribolova u okolici Krapnja. Među opisanim alatima i tehnikama nalaze se šabakuni, trate, migavice, plivarice, gavunare, popone i drugi lokalno korišteni oblici ribolova.[12]

Sušak i Rijeka

Poglavlje „Selidba“ opisuje preseljenje obitelji u Rijeku početkom 1950. godine. Kao razloge preseljenja autor navodi liječenje brata Ratka u dječjoj bolnici na Kantridi te bolje mogućnosti školovanja djece.[13]

U poglavlju „Alien“ autor opisuje dolazak u novu školsku i jezičnu sredinu. Navodi da je njegov krapljanski govor drugim učenicima i učiteljici bio teško razumljiv te da su se djeca postupno prilagodila riječkoj čakavštini i gradskomu načinu života.[14]

Poglavlja „ALGA“, „Naša klapa“, „Naš kvart, naše nepodopštine“, „Sličice filmskih zvijezda i nogometaša“, „Mister, pliz čen gum“ i „U školi“ donose uspomene na školu, dječje igre, sport, kino, čitanje, riječke ulice, luku i svakidašnji život na Sušaku tijekom prve polovice 1950-ih.[15]

Poglavlje „Dr. Franjo Kresnik“ povezuje autorova sjećanja na susjednu obitelj Kresnik s biografskim podacima o liječniku i graditelju violina Franji Kresniku. U tekst je uključen i navod iz članka Svjetlane Hribar objavljenoga u Novom listu 23. listopada 2009.[16]

Povratak u Dalmaciju

Poglavlja „Pomorska škola ili...“ i „Sv. Lovre“ opisuju odluku obitelji da napusti Sušak i preseli se u novosagrađenu kuću u Maratuši. Obitelj je u Dalmaciju stigla 10. kolovoza 1955., na blagdan svetoga Lovre.[17]

Nakon kratkoga školovanja u Šibeniku autor i njegova sestra vratili su se na Sušak, gdje su dovršili školsku godinu. Konačan povratak u Dalmaciju uslijedio je krajem lipnja 1956. godine. Poglavlje „Drugi povratak u Dalmaciju“ opisuje svakodnevno putovanje biciklom u Šibenik, radove oko obiteljske kuće i ponovno prilagođavanje životu u Dalmaciji.[18]

Završno autobiografsko poglavlje „Gimnazija“ obuhvaća autorovo srednjoškolsko razdoblje u Šibeniku, školske prilike, političku atmosferu, nastavnike te kulturni i društveni život mladih tijekom druge polovice 1950-ih.[19]

Jezik i stil

Veći dio knjige napisan je standardnim hrvatskim jezikom ili razgovornim pripovjednim stilom, dok je prvo veće poglavlje, „Sićanje na sridnji vik“, napisano starim krapljanskim govorom. Autor u predgovoru objašnjava da je time nastojao zabilježiti govor koji se u vrijeme pisanja uglavnom zadržao među starijim stanovnicima.[1]

U tekstu se upotrebljavaju lokalni gramatički oblici, nazivi predmeta, ribarska i pomorska terminologija, nadimci stanovnika i tradicionalni toponimi. Autor, primjerice, rabi oblik Krapan umjesto standardnoga oblika Krapanj, kao i stare nazive Grevca, Grebašćica, Crnjeli brig, Studena, Jesenove te Kaštela ili Kašteja.[1]

Posebno obilježje govora jest uporaba imenice brod u ženskom rodu. Autor to povezuje s imenicom gajeta, koja je ženskoga roda i koja je u starome krapljanskom govoru označavala mali brod.[1]

Na kraju knjige nalazi se „Rječnik krapljanskih i inih riječi“, koji obuhvaća lokalne, dijalektalne, pomorske i druge izraze upotrijebljene u tekstu te njihova značenja na standardnome hrvatskom jeziku.[20]

Izvori i dokumentarna građa

Autor u predgovoru navodi više vrsta građe korištene pri pisanju:

  • vlastita sjećanja;
  • razgovore s roditeljima i starijim Krapljanima;
  • obiteljska pripovijedanja;
  • građu pregledanu u Državnome arhivu;
  • objavljene internetske i tiskane izvore;
  • posjete lokacijama opisanima u knjizi;
  • vlastite i prikupljene fotografije.[1]

Osobna sjećanja i usmena svjedočanstva u knjizi nisu odvojena u poseban znanstveni aparat. Autor na više mjesta izrijekom navodi kada se nečega osobno sjeća, kada prenosi pripovijedanje druge osobe ili kada nije siguran u pojedinost. Stoga tekst ponajprije predstavlja autorovo memoarsko svjedočanstvo, a ne historiografsko istraživanje u užem smislu.

Sadržaj knjige

Naslov Stranica
str 001 Naslovna stranica 1
str 005 Predgovor 5
str 007 Sićanje na sridnji vik 7
str 009 Vinčanje 9
str 010 Moj dolazak na svit 10
str 011 Materina loza 11
str 017 Očeva loza 17
str 025 Poslin ženidbe i rat 25
str 028 Krapan – insula felix? 28
str 037 Moje ditinjstvo 37
str 044 Naša obitelj 44
str 048 Svakidašnji život 48
str 057 Tovari, mazge, ovce i koze 57
str 061 Teta Vana 61
str 063 Ivan Gatarin 63
str 067 Kokotini 67
str 069 Poslin rata i bižanje u Italiju 69
str 072 Spugari 72
str 078 Ribarenje 78
str 080 Selidba 80
str 082 Alien 82
str 086 Dr Franjo Kresnik 86
str 088 ALGA 88
str 090 Naša klapa 90
str 093 Naš kvart, naše nepodopštine 93
str 099 Sličice filmskih zvijezda i nogometaša 99
str 100 Mister, pliz čen gum 100
str 101 U školi 101
str 103 Moj rođak Antiša 103
str 105 Kod Nikolice na Korzu 105
str 106 Moj otac, naša obitelj 106
str 109 Biž’mo, zaklat će nas za sapun! 109
str 110 Love potion 110
str 111 Pomorska škola ili 111
str 113 Sv Lovre 113
str 119 Povratak na Sušak 119
str 120 Drugi povratak u Dalmaciju 120
str 134 Gimnazija 134
str 137 Rječnik krapljanskih i inih riječi 137
str 153 Sadržaj 153
str 156 OBITELJSKO STABLO 156
str 159 Impresum 159

Posveta

Knjiga je posvećena autorovim unucima Ani, Ivanu i Kasparu Gottliebu.

Bibliografski podaci

  • Curavić, Tome: Krapna više nema. Split: vlastita naklada, 2018.
  • Izdavač: Tome Curavić, dipl. ing.
  • Lektura: Ana Brkljačić, prof.
  • Tehnički urednik: Siniša Tartaglia, dipl. ing.
  • Tehnička redakcija: Dalmacija papir; Alen Funčić.
  • Tisak: Dalmacija papir, Split.
  • Naklada: 250 primjeraka.
  • Tisak dovršen u srpnju 2018.

Bilješke i izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Tome Curavić: „Predgovor“, u knjizi Krapna više nema, Split, 2018.
  2. ↑ 2,0 2,1 „Sadržaj“, u knjizi Krapna više nema, str. 153–155.
  3. ↑ „Impresum“, u knjizi Krapna više nema, str. 159.
  4. ↑ „Materina loza“, str. 11–16; „Očeva loza“, str. 17–24.
  5. ↑ „Moje ditinjstvo“, str. 37–43; „Naša obitelj“, str. 44–47; „Svakidašnji život“, str. 48–56.
  6. ↑ „Krapan – insula felix?“, str. 28–36.
  7. ↑ „Tovari, mazge, ovce i koze“, str. 57–60.
  8. ↑ „Teta Vana“, str. 61–62; „Ivan Gatarin“, str. 63–66; „Kokotini“, str. 67–68.
  9. ↑ „Poslin ženidbe i rat“, str. 25–27.
  10. ↑ „Poslin rata i bižanje u Italiju“, str. 69–71.
  11. ↑ „Spugari“, str. 72–77.
  12. ↑ „Ribarenje“, str. 78–79.
  13. ↑ „Selidba“, str. 80–81.
  14. ↑ „Alien“, str. 82–85.
  15. ↑ „ALGA“, str. 88–89; „Naša klapa“, str. 90–92; „Naš kvart, naše nepodopštine“, str. 93–98; „Sličice filmskih zvijezda i nogometaša“, str. 99; „Mister, pliz čen gum“, str. 100; „U školi“, str. 101–102.
  16. ↑ „Dr. Franjo Kresnik“, str. 86–87.
  17. ↑ „Pomorska škola ili...“, str. 111–112; „Sv. Lovre“, str. 113–118.
  18. ↑ „Povratak na Sušak“, str. 119; „Drugi povratak u Dalmaciju“, str. 120–133.
  19. ↑ „Gimnazija“, str. 134–136.
  20. ↑ „Rječnik krapljanskih i inih riječi“, str. 137–152.

Vidi još

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://dalmapedia.org/index.php?title=Str_001_Naslovna_stranica&oldid=20796"