Katoličke čestitke obitelji Novaković
| Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!. |
 Katolička božićna čestitka obitelji Novaković s hrvatskom trobojnicom i maslinovom grančicom | |
| Osnovni podaci | |
|---|---|
| Vrsta | obiteljska proizvodnja katoličkih čestitki |
| Položaj | |
| Razdoblje | oko 1963./1964. – početak 1970-ih |
| Povijesni značaj | |
| Povezano s Dalmacijom | Kaštel Gomilica, Split i Dalmacija |
| Najpoznatiji po | jednoj od najranijih poznatih komercijalnih proizvodnji katoličkih božićnih i uskrsnih čestitki u socijalističkoj Jugoslaviji |
| Baština | |
| Baština | sačuvane čestitke, tiskarske matrice i druga tiskarska građa |
Katoličke čestitke obitelji Novaković naziv je za obiteljsku proizvodnju katoličkih božićnih i uskrsnih čestitki koju su Jelica (Jelka) Novaković i njezin suprug Milan Novaković razvili u Kaštel Gomilici tijekom 1960-ih i početkom 1970-ih godina. Čestitke su oblikovane i pripremane u obiteljskom domu, tiskane u profesionalnim tiskarama te distribuirane katoličkim župama, samostanima, crkvenim ustanovama i privatnim naručiteljima u Hrvatskoj i Hercegovini.
Prema neposrednim svjedočanstvima sudionika proizvodnje, sačuvanoj građi i dosad objavljenim javnim prikazima zbirke, proizvodnja Novakovićevih pripada među najranije poznate primjere komercijalno organizirane proizvodnje i distribucije katoličkih čestitki u socijalističkoj Jugoslaviji. U javnom prikazu zbirke iz 2018. godine čestitke su predstavljene kao prve katoličke božićne čestitke proizvedene u komunističkoj Jugoslaviji.[1] Zbog zasad nedostatne usporedne građe iz drugih dijelova tadašnje Jugoslavije, tvrdnju o apsolutnom prvenstvu valja smatrati dosad objavljenom atribucijom, a ne konačno utvrđenom činjenicom.
Proizvodnja je bila obiteljski, vjerski i gospodarski pothvat. Hrvatski i dalmatinski kulturni identitet obitelji očitovao se kroz mjesto nastanka, jezik, kulturno okruženje i pojedine likovne elemente, dok je osnovna namjena čestitki bila čestitanje Božića i Uskrsa unutar katoličke vjerske i obiteljske tradicije.
Početak proizvodnje
Prema svjedočanstvu Jelice (Jelke) Novaković, koja je neposredno sudjelovala u proizvodnji, ona i Milan Novaković započeli su izrađivati čestitke približno 1963. ili 1964. godine u Kaštel Gomilici.
U početnom povezivanju s mogućim naručiteljima pomogao im je franjevac fra Petar Bezina. Njegova se uloga prvenstveno odnosila na uspostavljanje prvih kontakata i preporuke, a ne na financiranje ili redovitu distribuciju proizvodnje.
Fra Petar Bezina u to je vrijeme djelovao kao župnik u Primorskom Docu od 1961. do 1965., a potom u Unešiću od 1965. do 1970. godine.[2]
Prve naklade brojile su nekoliko stotina primjeraka, a s razvojem posla pojedine su naklade dosezale nekoliko tisuća čestitki. Precizni podatci o nakladama nisu sačuvani.
Oblikovanje čestitki
Likovno oblikovanje i kompoziciju čestitki izrađivala je Jelica (Jelka) Novaković. Bez formalnog grafičkog obrazovanja, motive je pronalazila u dostupnim kalendarima, razglednicama, časopisima i drugom slikovnom materijalu, uključujući građu koju je obitelj dobivala iz inozemstva.
Odabrane slikovne elemente izrezivala je, kombinirala i preoblikovala u nove kompozicije. Pojedine je detalje retuširala ili mijenjala, a kompozicijama dodavala hrvatske natpise poput „Sretan Božić“ i „Sretan Uskrs“.
Na taj su način nastajali predlošci s prizorima Kristova rođenja, Bogorodice s Djetetom, Bijega u Egipat, Uskrslog Krista i drugim motivima kršćanske ikonografije.
Hrvatska trobojnica s maslinovom grančicom
Među sačuvanim čestitkama posebno se izdvaja božićna čestitka s motivom hrvatske crveno-bijelo-plave trobojnice i maslinove grančice.
Prema neposrednom svjedočanstvu Jelice Novaković, slikovni predložak kojim se koristila sadržavao je crveno-bijelo-plavu trobojnicu bez petokrake. U tadašnjim političkim okolnostima procijenila je da bi takav prikaz hrvatske trobojnice bez socijalističke petokrake mogao biti protumačen kao hrvatski nacionalistički ili ustaški simbol, premda takvo značenje nije bilo njezina namjera niti je čestitka bila zamišljena kao politička poruka.
Kako bi izbjegla takvo tumačenje i moguće posljedice, na zastavu je dodala maslinovu grančicu kao kršćanski simbol mira te tako izmijenjeni motiv uklopila u božićnu čestitku.
Sačuvana čestitka materijalno potvrđuje konačan izgled kompozicije, dok svjedočanstvo same autorice objašnjava okolnosti i razloge njezina oblikovanja.
Ovaj primjer pokazuje način na koji su političke prilike socijalističkog razdoblja mogle neposredno utjecati na oblikovanje privatno proizvedene vjerske grafike, iako sama čestitka nije bila namijenjena političkom djelovanju.
Fotografiranje i priprema za tisak
Nakon što bi Jelka završila likovnu kompoziciju, Milan Novaković obavljao je fotografsku pripremu predloška. Fotografijom se bavio amaterski, kroz aktivnosti Narodne tehnike i samostalno usavršavanje.
Gotovi predlošci potom su predavani tiskarama. Prema svjedočanstvu Jelice Novaković, prve tiskare kojima su se Novakovići obraćali nisu željele prihvatiti posao. Jedna od prvih tiskara koja je prihvatila proizvodnju bila je Zadružna štampa u Zagrebu. Poslije su korištene i druge tiskare, čija imena nisu sačuvana u obiteljskom sjećanju.
Tiskare su osiguravale papir i potreban tiskarski materijal te obitelji isporučivale gotove naklade.
Božićne i uskrsne čestitke
U početnom razdoblju izrađivane su ponajprije božićne i novogodišnje čestitke, a poslije i uskrsne čestitke. Najstariji primjerci bili su jednostrani, dok su kasnije izrađivane i preklopne čestitke.
Novakovići nisu proizvodili čestitke za pričest, krizmu, vjenčanja ili imendane.
Sačuvani primjerci pokazuju različite pristupe oblikovanju, od klasičnih prikaza Bogorodice i Krista do složenijih kompozicija sastavljenih od više slikovnih elemenata.
Tiskarske matrice
Posebnu vrijednost zbirke čini sačuvana skupina metalnih tiskarskih matrica korištenih u proizvodnji čestitki. U obitelji su ti predmeti tradicionalno nazivani matricama.
U dijelu sačuvane građe moguće je neposredno povezati pojedine matrice s gotovim čestitkama na temelju podudaranja kompozicije i likovnih detalja. Takvi parovi dokumentiraju dio proizvodnog postupka od grafičke pripreme i tiskarske forme do konačnog proizvoda.
Bijeg u Egipat
Sačuvana je metalna tiskarska matrica koja odgovara božićnoj čestitki s motivom Bijega u Egipat. Na matrici i čestitki podudaraju se položaji Svete obitelji, svijeće, otvorene knjige, ukrasnog raslinja i natpisa „Sretan Božić“.
-
Metalna tiskarska matrica – Bijeg u Egipat -
Gotova božićna čestitka – Bijeg u Egipat
=== Bogorodica s Djetetom ===
Uz božićnu čestitku s motivom Bogorodice s Djetetom sačuvane su dvije metalne tiskarske matrice koje prema motivu i kompozicijskim elementima odgovaraju gotovoj čestitki.
-
Prva sačuvana matrica motiva Bogorodice s Djetetom -
Druga sačuvana matrica motiva Bogorodice s Djetetom -
Gotova božićna čestitka – Bogorodica s Djetetom
=== Uskrsli Krist ===
Za uskrsnu čestitku s prikazom Uskrslog Krista sačuvane su tri metalne tiskarske matrice. Na njima se prepoznaju elementi konačne kompozicije s Kristom, zastavom, anđelom i uskrsnim biljnim motivima.
-
Prva sačuvana matrica motiva Uskrslog Krista -
Druga sačuvana matrica motiva Uskrslog Krista -
Treća sačuvana matrica motiva Uskrslog Krista -
Gotova uskrsna čestitka – Uskrsli Krist
Precizna tehnička funkcija svake pojedine sačuvane matrice unutar višefaznog tiskarskog postupka nije utvrđena. Stoga se, bez stručne grafičke i tiskarske analize, pojedine matrice ne pripisuju određenim bojama ili fazama tiska.
Narudžbe i distribucija
Glavni naručitelji bili su katoličke župe, samostani i druge crkvene ustanove u Hrvatskoj i Hercegovini, uz manji broj privatnih naručitelja.
Distribucijom se uglavnom bavio Milan Novaković. Čestitke je prevozio autobusom i vlakom, slao poštanskim paketima iz Splita, a poslije ih je razvozio automobilom.
Posao je s vremenom postao značajan dodatni izvor prihoda obitelji i pridonio poboljšanju njezina životnog standarda.
Društveni i politički kontekst
Proizvodnja katoličkih čestitki odvijala se u socijalističkoj Jugoslaviji, u razdoblju u kojem se odnos državnih vlasti prema Katoličkoj Crkvi i javnom izražavanju vjerskog identiteta mijenjao te je u pojedinim razdobljima bio obilježen političkim i društvenim ograničenjima.
Za povijest čestitki obitelji Novaković taj je kontekst važan ponajprije ondje gdje je neposredno utjecao na njihovu proizvodnju, oblikovanje, distribuciju i kasnije očuvanje građe. Primjer takva utjecaja predstavlja božićna čestitka s hrvatskom trobojnicom i maslinovom grančicom, čije je oblikovanje, prema svjedočanstvu Jelice Novaković, bilo prilagođeno kako bi se izbjeglo moguće političko tumačenje motiva.
Političke okolnosti utjecale su i na očuvanje dokumentacije o proizvodnji. Prema svjedočanstvima članova obitelji, zbog straha od mogućeg interesa tadašnjih sigurnosnih službi uništene su bilježnice s dijelom poslovnih podataka, a poslije i velik dio preostalih čestitki. Zbog toga se povijest proizvodnje danas rekonstruira povezivanjem sačuvane materijalne građe, neposrednih svjedočanstava njezinih sudionika i drugih dostupnih izvora.
Dostupna građa i svjedočanstva ne upućuju na to da su Jelica i Milan Novaković proizvodnju čestitki koristili za političko djelovanje niti da su čestitke bile namijenjene promicanju neke političke organizacije ili ideologije. Hrvatski i dalmatinski kulturni identitet obitelji te njezina katolička vjerska pripadnost pripadali su obiteljskom, kulturnom i vjerskom okruženju u kojem su čestitke nastajale.
Politički je kontekst stoga važan za razumijevanje okolnosti njihova nastanka, pojedinih oblikovnih odluka te razloga zbog kojih dio izvorne dokumentacije i proizvodnje nije sačuvan. Osnovna namjena čestitki bila je, međutim, vjerska, obiteljska i blagdanska.
Prestanak proizvodnje
Tijekom kasnijeg razdoblja katoličke čestitke počele su proizvoditi i veće državne tiskare, a njihova se prodaja proširila na kioske i druge oblike maloprodaje. Obiteljska proizvodnja Novakovićevih time je izgubila dio tržišta.
Milan Novaković postupno se povukao iz posla, a proizvodnja je prestala početkom 1970-ih godina. Točna godina posljednje proizvedene naklade zasad nije utvrđena.
Uništavanje i spašavanje građe
Prema svjedočanstvu Jasmina Novakovića, približno 1972. godine Milan Novaković spalio je veliku količinu preostalih čestitki u potoku iza obiteljske kuće u Kaštel Gomilici.
Njegov sin Jasmin Novaković, tada dijete, dio je čestitki bez očeva znanja izdvojio iz hrpe namijenjene spaljivanju i sakrio u obližnjem grmlju, a poslije ih je prenio u obiteljsku šupu. Na taj je način sačuvan dio danas poznate zbirke.
U šupi je ostala i vreća s tiskarskim matricama, od kojih su neke bile pojedinačno ili u manjim skupinama zamotane u stare tiskane i reklamne papire. Milan Novaković poslije je sinu objasnio da je riječ o matricama i upozorio ga da ih ne otvara i ne oštećuje.
Matrice su desetljećima ostale zapakirane približno onako kako ih je Milan ostavio. Jasmin Novaković otvorio je sačuvane pakete radi sustavnog fotografiranja i dokumentiranja tek 2026. godine.
Sačuvana zbirka
Zbog vlage i nepovoljnih uvjeta čuvanja dio čestitki tijekom desetljeća teško je oštećen i odbačen. Danas je sačuvano približno dvadeset do trideset čestitki, dok se metalna tiskarska građa očuvala u znatno boljem stanju.
Sačuvani materijal nalazi se u Privatnoj zbirci obitelji Novaković u Kaštel Gomilici. Digitalizaciju čestitki te fotografsku dokumentaciju tiskarskih matrica obavlja Jasmin Novaković.
Zbirka obuhvaća:
- originalne katoličke božićne i uskrsne čestitke
- metalne tiskarske matrice
- pojedine izvorne omote i tiskane papire u kojima su matrice bile pohranjene
- digitalne reprodukcije i fotografsku dokumentaciju sačuvane građe.
Materijalna građa zbirke važna je i za provjeru pojedinih elemenata obiteljskih svjedočanstava. Sačuvane čestitke potvrđuju motive i način oblikovanja konačnih proizvoda, dok podudarnost pojedinih metalnih matrica s gotovim čestitkama potvrđuje njihovu povezanost s proizvodnim postupkom.
Izvori i način dokumentiranja
Povijest proizvodnje čestitki obitelji Novaković dokumentirana je trima međusobno povezanim vrstama izvora: sačuvanom materijalnom građom, neposrednim svjedočanstvima sudionika i svjedoka događaja te objavljenim izvorima.
Materijalnu građu čine sačuvane čestitke, metalne tiskarske matrice, izvorni omoti i druga tiskarska građa. Ona omogućuje neposredno proučavanje izgleda čestitki, njihovih motiva i dijela proizvodnog postupka.
Svjedočanstvo Jelice (Jelke) Novaković ima značaj neposrednog svjedočanstva osobe koja je sudjelovala u nastanku i proizvodnji čestitki. Njezino svjedočanstvo obuhvaća početke proizvodnje, način oblikovanja, suradnju s Milanom Novakovićem, kontakte s tiskarama i naručiteljima te okolnosti u kojima je proizvodnja djelovala.
Svjedočanstvo Jasmina Novakovića neposredan je izvor za događaje kojima je osobno svjedočio ili u kojima je sudjelovao, osobito za spašavanje dijela čestitki od uništavanja, način na koji su sačuvane tiskarske matrice te kasniju povijest zbirke.
Dio poslovne dokumentacije iz vremena proizvodnje nije sačuvan. Prema obiteljskim svjedočanstvima, bilježnice s poslovnim podatcima bile su namjerno uništene zbog straha od mogućih političkih posljedica. Zbog toga se podatci o dijelu proizvodnje, nakladama i distribuciji danas ne mogu u cijelosti rekonstruirati iz pisane dokumentacije.
Pri dokumentiranju zbirke razlikuju se podatci koji se mogu neposredno utvrditi pregledom sačuvanih predmeta, podatci koji potječu iz neposrednih svjedočanstava te podatci potvrđeni ili zabilježeni u objavljenim izvorima.
Povijesni značaj
Katoličke čestitke obitelji Novaković predstavljaju rijedak sačuvani primjer obiteljske vjerske grafičke i tiskarske proizvodnje u Dalmaciji tijekom socijalističkog razdoblja.
Njihova vrijednost nije samo u pojedinačnim čestitkama nego i u zajedničkoj očuvanosti dijela gotovih proizvoda i tiskarskih matrica korištenih pri njihovoj izradi. Podudarnost motiva na pojedinim matricama i čestitkama omogućuje povezivanje tiskarske forme s konačnim proizvodom te dokumentiranje dijela postupka njihove izrade.
Zbirka istodobno dokumentira svakodnevnu i obiteljsku povijest Kaštel Gomilice, katoličku blagdansku kulturu, malo obiteljsko poduzetništvo, grafičko oblikovanje i tiskarstvo 1960-ih i početka 1970-ih godina.
Posebnu povijesnu vrijednost zbirci daje činjenica da je dio građe preživio namjerno uništavanje te desetljeća čuvanja u privatnom obiteljskom prostoru. Sačuvane čestitke i matrice, zajedno sa svjedočanstvima osoba povezanih s njihovim nastankom i očuvanjem, omogućuju rekonstrukciju dijela lokalne kulturne i vjerske povijesti koji bi bez te građe ostao uglavnom nezabilježen.
Zbirka također svjedoči o načinu na koji su se katolički, hrvatski i dalmatinski kulturni identitet izražavali u privatnom i vjerskom životu toga razdoblja te o prilagodbama kojima su pojedinci nastojali očuvati takvo izražavanje u tadašnjim društvenim i političkim okolnostima.
Izvori i literatura
Primarni izvori
- Privatna zbirka obitelji Novaković, Kaštel Gomilica – sačuvane katoličke božićne i uskrsne čestitke, metalne tiskarske matrice, izvorni omoti, tiskani papiri i druga sačuvana građa.
- Svjedočanstvo Jelice (Jelke) Novaković – neposredne uspomene sudionice proizvodnje o početcima i načinu izrade čestitki, oblikovanju motiva, tiskanju, naručiteljima, distribuciji i društvenim okolnostima proizvodnje.
- Svjedočanstvo Jasmina Novakovića – neposredno svjedočanstvo o spašavanju dijela čestitki, očuvanju tiskarskih matrica i kasnijoj povijesti zbirke.
Objavljeni izvori
- „Ovako izgledaju prve božićne čestitke nastale u komunističkoj Jugoslaviji, zbog opasnosti je sačuvan samo dio opusa“, Direktno.hr, 25. prosinca 2018.
- Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, 1/2016.
- „Preminuo fra Petar Bezina“, Informativna katolička agencija, 2. veljače 2016.
Vidi još
- ↑ „Ovako izgledaju prve božićne čestitke nastale u komunističkoj Jugoslaviji, zbog opasnosti je sačuvan samo dio opusa“, Direktno.hr, 25. prosinca 2018.
- ↑ Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, 1/2016, str. 71.