Kaštel Gomilica

Kaštel Gomilica
	Kaštilac, povijesna jezgra Kaštel Gomilice
Osnovni podaci
Vrsta	naselje
Toponimi	Gomilica
Povijesni nazivi	Castel Abbadessa (Opatičin kaštel)
Administrativni položaj
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Općina	Grad Kaštela
Naselje	Kaštel Gomilica
Položaj
Položaj	Kaštelanski zaljev
Koordinate	43°33′... N 16°24′... E
Geografske značajke
Najviša točka	Kozjak
Povijesni značaj
Prvi spomen	1521. (Kozice)
Povijesni značaj	Kaštilac, benediktinski kaštel iz 16. stoljeća
Zaštita i baština
Commons	Wikimedia Commons

Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!.

Kaštel Gomilica naselje je u sastavu Grada Kaštela u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Smještena je na obali Kaštelanskoga zaljeva, između Kaštel Kambelovca i Kaštel Sućurca. Razvila se tijekom 16. stoljeća oko utvrđenoga obalnog sklopa poznatoga kao Kaštilac, koji su podigle splitske benediktinke radi zaštite svojih podložnika i posjeda od osmanskih provala. Povijesna jezgra, Kaštilac i sakralna baština čine najvrjednije kulturno-povijesne znamenitosti naselja.

Naziv

Naziv Gomilica stariji je od samoga kaštela i vezuje se uz istoimeni mjesni toponim koji se spominje u povijesnim izvorima prije osnutka naselja. Nakon izgradnje utvrde splitskih benediktinki tijekom 16. stoljeća ustalio se naziv Kaštel Gomilica, kojim se novo naselje razlikovalo od ostalih kaštela nastalih uz obalu Kaštelanskoga zaljeva.

U službenim ispravama utvrda se naziva Castel Abbadessa („Opatičin kaštel”), prema benediktinskom samostanu sv. Benedikta u Splitu, njezinu vlasniku i graditelju. U svakodnevnoj uporabi prevladao je naziv Gomilica, koji je ostao u uporabi do danas.

Zemljopis

Kaštel Gomilica smještena je u središnjem dijelu Kaštelanskoga zaljeva, između Kaštel Kambelovca na zapadu i Kaštel Sućurca na istoku. Na sjeveru graniči s obroncima Kozjaka, a na jugu izlazi na more. Razvoj naselja uvjetovali su plodno Kaštelansko polje, prirodno zaštićena obala i blizina Splita, s kojim je Gomilica od svojih početaka bila gospodarski i prometno povezana.

Povijest

Antičko i srednjovjekovno razdoblje

Prostor današnje Kaštel Gomilice bio je naseljen mnogo prije nastanka samoga naselja. Arheološki nalazi na području crkve sv. Kuzme i Damjana potvrđuju kontinuitet života od kasne antike i ranokršćanskoga razdoblja, o čemu svjedoče otkriveni sarkofazi iz 5. i 6. stoljeća te ostaci starokršćanskoga groblja.

Na istom se prostoru tijekom srednjega vijeka nalazilo selo Kozice (ili Opatičino Selo), koje se u pisanim izvorima prvi put spominje 1521. godine prilikom kupoprodaje vinograda smještenoga ispod sela. Kozice se ponovno spominju 1525. godine u ispravama splitskoga kanonika Jurja Celidonija te u popisu splitskoga kneza Ivana Battiste Moline. Ti izvori potvrđuju da se naselje nije prostiralo do obale, nego na padinama iznad Kaštelanskoga polja.

Nastanak Kaštel Gomilice

Zbog sve učestalijih osmanskih prodora u prvoj polovici 16. stoljeća splitske benediktinke odlučile su uz morsku obalu podignuti utvrđeni kaštel radi zaštite svojih posjeda i stanovništva koje je obrađivalo samostanske zemlje. U službenim ispravama utvrda se nazivala Castel Abbadessa (Opatičin kaštel), prema samostanu sv. Benedikta u Splitu, dok se u narodu ustalio naziv Gomilica.

Ugovor o gradnji Kaštilca sklopljen je 25. siječnja 1529. godine između benediktinki i trogirskoga graditelja Pavla Andreisa. Utvrda je dovršena oko 1545. godine. Bila je okružena visokim obrambenim zidovima, s kulom, pokretnim mostom i kamenim mostom koji je povezivao otočić s kopnom.

Nakon razaranja Kozica 1532. godine velik dio njihova stanovništva preselio se u novo utvrđeno naselje uz Kaštilac. Time je započeo razvoj današnje Kaštel Gomilice, koja se postupno širila izvan obrambenih zidina prema obali i Kaštelanskome polju.

Razvoj naselja

Tijekom 17. i 18. stoljeća Kaštel Gomilica razvila se iz utvrđenoga kaštela u uređeno obalno naselje. Izvan Kaštilca podizane su nove stambene kuće, oblikovane su ulice i trgovi, uređivani izvori pitke vode te izgrađeni javni sadržaji koji su bili važni za svakodnevni život stanovništva.

Važnu ulogu u društvenom i gospodarskom razvoju imali su župa sv. Jerolima i mjesne bratovštine, osobito Bratovština Presvetoga Sakramenta i Bratovština sv. Jerolima. One su, osim vjerske djelatnosti, upravljale dijelom zajedničke imovine, pomagale siromašnima te sudjelovale u održavanju javnih građevina i organizaciji života zajednice.

U 19. stoljeću naselje se nastavilo širiti prema zapadu i istoku, povećavao se broj stanovnika, razvijalo školstvo te jačala mjesna samouprava. Povijesna jezgra oko Kaštilca ostala je središte naselja, dok su se noviji dijelovi razvijali uz obalnu cestu i prema unutrašnjosti Kaštelanskoga polja.

Kaštilac

Kaštilac je utvrđena povijesna jezgra Kaštel Gomilice i jedno od najvrjednijih spomeničkih zdanja Kaštela. Podignut je na morskoj hridi u prvoj polovici 16. stoljeća kao utvrđeno naselje splitskih benediktinki radi zaštite stanovništva i njihovih posjeda od osmanskih prodora. U povijesnim ispravama naziva se Castel Abbadessa (Opatičin kaštel), dok je u narodu prevladao naziv Kaštilac.

Gradnja Kaštilca ugovorena je 25. siječnja 1529. godine između predstavnika benediktinskog samostana sv. Benedikta u Splitu i trogirskog graditelja Pavla Andreisa. Utvrda je dovršena oko 1545. godine. Građena je kao zatvoreni obrambeni sklop s visokim kamenim zidovima, kulom, pokretnim mostom i kamenim mostom na četiri luka koji je povezivao otočić s kopnom.

Za razliku od većine kaštela u Kaštelima, Kaštilac nije bio samo obrambena kula ili plemićki dvor, nego planski uređeno utvrđeno selo. Unutar zidina nalazile su se kuće, uske ulice, bunar, trg i zajednički prostori za svakodnevni život stanovnika. Izvan zidina nalazili su se župna crkva sv. Jerolima i mjesno groblje.

Nakon razaranja Gornjih i Donjih Kozica 1532. godine stanovništvo se postupno preselilo u novo utvrđeno naselje oko Kaštilca. Time je započeo razvoj današnje Kaštel Gomilice, koja se tijekom sljedećih stoljeća širila izvan obrambenih zidina prema obali i Kaštelanskom polju.

U 18. stoljeću Kaštilac je i dalje predstavljao središte naselja. Katastarski plan iz 1753. godine prikazuje raspored kuća i njihovih vlasnika, a bilježe se i brojne stare gomiličke obitelji koje su živjele unutar utvrde i u naselju ispred nje.

Nakon Drugoga svjetskog rata uklonjen je nasip ispred Kaštilca, a most je obnovljen. Danas je Kaštilac jedan od najbolje očuvanih renesansnih utvrđenih sklopova u Dalmaciji te najprepoznatljiviji simbol Kaštel Gomilice i njezina kulturno-povijesnog identiteta.

Sakralna baština

Sakralna baština Kaštel Gomilice nastajala je od srednjega vijeka do početka 20. stoljeća te svjedoči o kontinuitetu vjerskog života naselja. Posebno se ističu predromanička i romanička crkva sv. Kuzme i Damjana, stara župna crkva sv. Jerolima te nova župna crkva sv. Jerolima, koja je danas središte župe.

Crkva sv. Kuzme i Damjana

Crkva sv. Kuzme i Damjana nalazi se u Kaštelanskom polju. Podignuta je na prostoru na kojem su pronađeni antički i ranokršćanski ostatci.

Uz crkvu raste stari hrast s kojim je povezana mjesna predaja o hrvatskom kralju Zvonimiru.

Stara crkva sv. Jerolima

Stara crkva sv. Jerolima podignuta je u 18. stoljeću i dugo je služila kao župna crkva Kaštel Gomilice. Posebno se ističu njezina rezbarena barokna vrata.

Nova župna crkva sv. Jerolima

Nova župna crkva sv. Jerolima današnje je središte župnoga života u Kaštel Gomilici.

I stara i nova crkva nose ime sv. Jerolim, u skladu s mjesnom tradicijom i govorom stanovnika Kaštel Gomilice.

Stanovništvo

Prvi pouzdani podaci o broju stanovnika Kaštel Gomilice potječu iz sredine 16. stoljeća. Naselje je nastalo nakon osmanskoga razaranja Gornjih i Donjih Kozica 1532. godine, kada se stanovništvo preselilo u novo utvrđeno naselje oko Kaštilca.

Prema povijesnim izvorima broj stanovnika postupno je rastao. Sredinom 16. stoljeća Gomilica je imala između 60 i 70 stanovnika, početkom 17. stoljeća oko 200, dok je tijekom 18. stoljeća broj narastao na približno 400 stanovnika. U drugoj polovici 19. stoljeća naselje je imalo između 400 i 500 stanovnika, a početkom 20. stoljeća oko 600.

Popis iz 1991. godine bilježi 3577 stanovnika u naselju te još 169 osoba na privremenom radu u inozemstvu.

Stanovništvo Kaštel Gomilice stoljećima su činile obitelji doseljene iz Kozica te kasnije doseljeni rodovi. Matične knjige i katastarski izvori omogućuju praćenje razvoja brojnih starih gomiličkih prezimena od početka 18. stoljeća, što Kaštel Gomilicu svrstava među najbolje dokumentirana kaštelanska naselja.

Demografski razvoj

Godina	Stanovnika	Napomena
1553.	60–70	procjena prema vojno sposobnim muškarcima
1580.	72
1583.	oko 100
1597.	120
1603.	oko 200
1687.	nešto više od 200
1723.	oko 250	procjena
1768.	276
1784.	oko 400	82 obitelji
1840.	401	79 obitelji
1843.	420	80 obitelji
1852.	408	85 obitelji
1858.	410
1863.	435
1865.	450	90 obitelji
1869.	476	87 obitelji
1874.	485	87 obitelji
1878.	482	86 obitelji
1883.	508	97 obitelji
1890.	542	100 obitelji
1900.	588	103 obitelji
1910.	577	105 obitelji
1921.	1600	280 obitelji
1981.	2986
1991.	3577	još 169 osoba na privremenom radu u inozemstvu
1991.	3746	uključujući osobe na privremenom radu

Stare obitelji i prezimena

Povijest Kaštel Gomilice može se pratiti kroz matične knjige, katastarske popise i druge arhivske izvore od početka 18. stoljeća. Na temelju tih izvora don Frane Bego rekonstruirao je razvoj starih gomiličkih rodova te promjene pojedinih prezimena kroz više naraštaja.

Najstarije obitelji u Kaštel Gomilici bile su uglavnom potomci stanovništva doseljenoga iz Gornjih i Donjih Kozica nakon njihova razaranja 1532. godine. Tijekom sljedećih stoljeća dio prezimena zadržao se do danas, dok su neka nestala, promijenila oblik ili se ugasila.

U starim matičnim knjigama i drugim povijesnim izvorima zabilježena su, među ostalim, prezimena: Bakotić, Bračin, Brajalić, Bulić, Butković, Carev, Čurlin, Jureškin, Kapetanović, Kovačev, Ljubičić, Ljubenkov, Lučić, Marinov, Matičić, Mihić, Pavlov, Perlini, Poljiškin, Prazinović, Rokov, Santić, Simunov, Sobin, Soltanov, Stipičin, Tangar, Vlahov, Volić i druga.

Pojedina prezimena tijekom vremena mijenjala su svoj oblik ili su nastajala prema osobnim imenima, nadimcima ili zanimanjima. Zbog toga se u starijim izvorima mogu pronaći različiti oblici istoga prezimena. Don Frane Bego za svako prezime navodi najstarije zabilježene nositelje, vrijeme pojavljivanja u matičnim knjigama te moguće podrijetlo i razvoj prezimena.

Očuvane matične knjige Kaštel Gomilice predstavljaju jedan od najvažnijih izvora za proučavanje demografske povijesti, obiteljskih veza i društvenoga razvoja naselja te omogućuju praćenje kontinuiteta brojnih gomiličkih rodova od početka 18. stoljeća do danas.

Dota i tradicijska nošnja

Sačuvane isprave o dotama predstavljaju vrijedan izvor za proučavanje svakodnevnoga života, obiteljskih odnosa i materijalne kulture Kaštel Gomilice tijekom 18. i 19. stoljeća. Dota je obuhvaćala odjeću, kućanski tekstil, nakit, posteljinu, namještaj i druge predmete koje je nevjesta unosila u brak.

Iz popisa dota mogu se pratiti nazivi tradicijske odjeće, tkanina, nakita i kućanskih predmeta, kao i gospodarski položaj pojedinih obitelji. Ti dokumenti danas predstavljaju jedan od najvažnijih izvora za proučavanje tradicijske nošnje Kaštel Gomilice.

Bratovštine

Bratovštine su stoljećima bile među najvažnijim vjerskim i društvenim ustanovama Kaštel Gomilice. Okupljale su vjernike radi zajedničke molitve, sudjelovanja u bogoslužju, uzajamne pomoći te skrbi za crkve i njihove potrebe. Osim vjerske uloge, bratovštine su upravljale vlastitom imovinom, pomagale siromašnima i bolesnima, sudjelovale u održavanju javnih građevina te predstavljale važan čimbenik društvenoga života naselja.

Najznačajnije gomiličke bratovštine bile su Bratovština sv. Jerolima, Bratovština Presvetoga Sakramenta, Bratovština sv. Kuzme i Damjana te Bratovština sv. Ante Padovanskoga.

Bratovština sv. Jerolima

Bratovština sv. Jerolima spominje se već u 16. stoljeću te je bila jedna od najuglednijih bratovština u Kaštel Gomilici. Njezina pravila potvrdio je 1582. godine splitski nadbiskup Lelije Cipiko, a obnovljena su i potvrđena 1855. godine za vrijeme nadbiskupa Marija Prija.

Bratovština je raspolagala zemljištem, maslinicima, vinogradima, kućama i drugim nekretninama, od kojih su se prihodi koristili za održavanje crkve, pomoć članovima i financiranje zajedničkih potreba mjesta. Posjedovala je i bratimsku kuću te gospodarske objekte, među kojima su bili uljara, spremišta i druga imovina.

Tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća Bratovština je sudjelovala u obnovi i opremanju župne crkve sv. Jerolima, nabavi liturgijskog posuđa, zvona i crkvenoga namještaja, podupirala školstvo te pomagala siromašnim obiteljima i školovanju djece. Prihodi su se ostvarivali ponajprije od zakupa i obrade bratovštinskih zemljišta.

Nakon Drugoga svjetskog rata bratovštini je oduzet veći dio imovine, čime je prestala njezina dotadašnja gospodarska djelatnost. Unatoč tomu, bratovštinska tradicija ostala je važan dio povijesnoga identiteta Kaštel Gomilice.

Bratovština Presvetoga Sakramenta

Bratovština Presvetoga Sakramenta utemeljena je početkom 18. stoljeća. Sačuvana pravila iz 1717. godine uređivala su primanje novih članova, njihove dužnosti, sudjelovanje u bogoslužju te međusobnu pomoć članovima bratovštine.

Bratovština je posjedovala vlastitu imovinu i zemljišta, a prihodi su služili za uređenje crkve, nabavu liturgijske opreme, organiziranje procesija te pomoć potrebitima. Djelovala je u uskoj povezanosti sa župom i ostalim mjesnim bratovštinama.

Ostale bratovštine

U Kaštel Gomilici djelovale su i Bratovština sv. Kuzme i Damjana te Bratovština sv. Ante Padovanskoga. Iako su bile manjega opsega, i one su sudjelovale u vjerskom životu mjesta, održavanju svojih oltara i organiziranju crkvenih slavlja.

Bratovštine su tijekom više stoljeća predstavljale važan oblik organiziranja mjesne zajednice te su, osim svoje vjerske uloge, ostavile značajan trag u društvenom, gospodarskom i kulturnom razvoju Kaštel Gomilice.

Školstvo

Počeci organiziranoga školstva u Kaštel Gomilici sežu u prvu polovicu 19. stoljeća. Prema biskupskoj vizitaciji Josipa Godeassija iz 1843. godine, u mjestu je osnovna škola djelovala već između 1816. i 1819. godine.

Nastava se u početku održavala u Bratskoj kući, a tijekom 19. stoljeća škola je radila kao niža osnovna škola. Sačuvani školski izvještaji i ljetopisi svjedoče o broju učenika, učiteljima i razvoju nastave te potvrđuju da su školu pohađala djeca iz Kaštel Gomilice, a u pojedinim razdobljima i iz susjednih mjesta.

Nova školska zgrada izgrađena je 1907. godine u blizini župne crkve sv. Jerolima. U njoj se nastava održavala sve do 1973., kada je otvorena nova osmogodišnja škola za učenike Kaštel Gomilice i Kaštel Kambelovca. Današnja osnovna škola nastavlja višestoljetnu tradiciju školstva u mjestu.

Gospodarstvo

Gospodarski razvoj Kaštel Gomilice stoljećima se temeljio na poljoprivredi. Najvažnije grane bile su vinogradarstvo i maslinarstvo, uz uzgoj žitarica, smokava, badema, povrća i drugih mediteranskih kultura u Kaštelanskom polju. Stanovništvo se bavilo i stočarstvom, uglavnom za potrebe vlastitih gospodarstava.

Važnu ulogu imali su ribarstvo, pomorstvo, obrt i trgovina. U naselju su djelovali kovači, zidari, tesari, bačvari i drugi obrtnici, dok su brojni Gomiličani plovili trgovačkim brodovima ili sudjelovali u prijevozu robe duž istočne obale Jadrana.

Posebno mjesto u mjesnom gospodarstvu zauzimala je uljara (loža), u kojoj su se prerađivale masline iz Kaštel Gomilice i okolnih naselja. Uljara je desetljećima predstavljala jedno od najvažnijih gospodarskih središta mjesta.

Tijekom 20. stoljeća tradicionalna poljoprivreda postupno je izgubila nekadašnje značenje zbog industrijalizacije i urbanizacije Kaštelanskoga zaljeva. Danas su među najvažnijim gospodarskim djelatnostima uslužne djelatnosti, turizam i nautički turizam, a na području naselja djeluje Marina Kaštela.

Kulturna baština

Kaštel Gomilica posjeduje bogatu kulturno-povijesnu baštinu nastajalu od srednjega vijeka do suvremenoga doba. Njezino najvrjednije kulturno dobro jest Kaštilac, utvrđeni renesansni sklop koji predstavlja povijesnu jezgru naselja i jedan je od najbolje očuvanih kaštela u Dalmaciji.

Među najznačajnijim spomenicima nalaze se romanička crkva sv. Kuzme i Damjana s arheološkim nalazištem, stare i nova župna crkva sv. Jerolima te tradicijska kamena arhitektura povijesne jezgre.

Vrijedan dio kulturne baštine čine župni i bratovštinski arhivi, matične knjige, isprave o dotama i druga arhivska građa koja omogućuje proučavanje povijesti stanovništva, gospodarstva i svakodnevnoga života Kaštel Gomilice. Kulturnoj baštini pripadaju i mjesni običaji, usmena predaja, tradicijska nošnja te stare fotografije i razglednice koje svjedoče o razvoju mjesta.