Dobričina

Hrvatsko-dalmatinski rječnik
Dobričina
imenica muškoga roda
Kip Het Lieverdje u Amsterdamu, stilizirani prikaz nestašna i vragolasta dječaka; ilustracija značenjskoga područja riječi berekin
Fotografija: Dennis G. Jarvis; Wikimedia Commons; CC BY-SA 2.0
Objašnjenje	Dobričina označava blagu i dobronamjernu osobu. U natuknici berekin navodi se kao jedan od antonimskih pojmova.
Definicija	Dobrodušna, blaga i dobronamjerna osoba.
Napomena	Dalmatinski berekin ima šire značenjsko područje: može označavati nestaška, vragolana, mangupa, huncuta, lukavca, obješenjaka ili šaljivca, ovisno o govoru, tonu i kontekstu.
Značenja	Dobričina. Dobrodušna i blaga osoba.
Napomene	U dostavljenoj natuknici berekin riječ dobričina navedena je među antonimima. Nije potvrđen poseban dalmatinski ekvivalent u dostavljenom materijalu.
Napomene	U splitskom, kaštelanskom i trogirskom govoru riječ berekin potvrđena je s manjim razlikama u naglasku i širini značenja.
Primjeri	On je prava dobričina.
Antonimi	berekin; huncut; mangup
Etimologija	Za dalmatinsku riječ berekin Hrvatski jezični portal navodi talijansko podrijetlo od riječi birichino. U dalmatinskim govorima razvijeni su mjesni naglasni oblici i brojne izvedenice.
Srodne riječi	mirno dijete; naivac
Sintagma	prava dobričina
Izvori	Hrvatski jezični portal, natuknica berèkīn. Jutronić, Dunja. Spliske riči: rječnik: hrvatski standardni jezik – splitski govor. Matica hrvatska, Ogranak Split, Split, 2018. ISBN 978-953-7797-42-3. Baldić-Dugum, Radojka. Beside kaštelanske. Bijaći – Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela; Muzej grada Kaštela, Kaštela, 2006. ISBN 953-99599-1-8. Geić, Duško. Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora. Književni krug Split; Združeni artisti Trogir, Split–Trogir, 2015. ISBN 978-953-163-411-3. Wikimedia Commons – slikovni materijal.