Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!.
Libar besida
bocun
imenica, muški rod
Staklena karafa za vino oblikom odgovara tradicionalnom bocunu: užega vrata, proširena grlića i široka, trbušasta donjeg dijela.
CC0 1.0 — autor: Will Murray (Willscrlt), Wikimedia Commons
Karafa s vinom i čaša. Bocun je služio za držanje i posluživanje vina, često pretočenoga iz bačve.
CC BY-SA 2.0
Hrvatski
staklena boca ili karafa široka dna za držanje i posluživanje vina
Izgovor
bocũn
Objašnjenje
Bocun je tradicionalna staklena posuda za vino, prepoznatljiva po užem vratu, proširenu grliću i širokom, odnosno trbušastom donjem dijelu. Vino se u bocun moglo pretočiti iz bačve i u njemu držati ili iznijeti na stol za posluživanje. Riječ je raširena u dalmatinskim čakavskim govorima, uz manje razlike u obliku i veličini posude.
Definicija
staklena posuda za vino užega vrata i široka, trbušasta dna, namijenjena držanju, pretakanju i posluživanju vina
Napomena
Bocun nije nužno isto što i današnja standardna vinska boca. U tradicionalnom značenju naglašeni su široko odnosno trbušasto tijelo posude i njezina uporaba za držanje i posluživanje vina.
Značenja
staklena boca široka ili trbušasta dna i užega vrata, osobito za vino
staklena posuda u koju se vino pretače iz bačve radi držanja ili posluživanja
u pojedinim krajevima veća staklena posuda za vino i druge tekućine
Napomene
U Besidama kaštelanskim Radojke Baldić-Đugum bocun je opisan kao vrsta staklenke s proširenjem na vrhu, odnosno grlu, i trbušasta oblika pri dnu.
U Duška Geića bocun je u trogirskom cakavskom govoru vrsta boce malo proširene na vrhu, odnosno grliću, i s velikim proširenjem prema dnu.
U govoru Betine bocũn označava bocu uska grla i široka dna koja služi za posluživanje i držanje vina.
U širim rječničkim izvorima riječ može označavati i veću opletenu staklenu posudu, balon ili pletenku, ali to značenje ne treba automatski poistovjećivati s užim kaštelanskim i trogirskim značenjem.
Napomene
Značenje i sam oblik bocuna mogu se razlikovati od mjesta do mjesta. U Kaštelima i Trogiru riječ označava staklenu posudu odnosno bocu proširenu prema dnu i s proširenjem na grliću. U drugim hrvatskim regionalnim govorima naziv može označavati i znatno veće staklene posude, uključujući opletene posude od više litara. Stoga pri opisivanju dalmatinskoga bocuna treba voditi računa o lokalnom značenju riječi.
Primjeri
Ulij vina u bocun pa ga stavi na stol.; Donesi bocun iz konobe.; Natoči bocun vina iz bačve.; Na stolu su bili bocun vina i čaše.
Sinonimi
karafa; staklenka za vino
Etimologija
Od mletačkoga bozzon, u značenju velike staklene boce odnosno posude, izvedenoga od mletačkoga bozza uz augmentativni nastavak -one, koji je u dalmatinskim govorima dao završetak -un. U dijalektološkoj literaturi navodi se mletačko bozzon „boccia grande di vetro” kao neposredna osnova dalmatinskoga bocun. Riječ pripada starijemu romanskom sloju dalmatinskoga leksika povezanom s posuđem, vinom i svakodnevnim životom.
bocun vina; bocun bevande; pun bocun; bocun na stolu
Izvori
Radojka Baldić-Đugum, Beside kaštelanske, Kaštela: Bijaći – Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela i Muzej grada Kaštela, 2006.; Duško Geić, Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskog govora, Split – Trogir: Književni krug Split i Združeni artisti Trogir, 2015.; Hrvatski jezični portal, natuknica bocun; Ivana Škevin Rajko, Dijalektalne promjene u govoru Betine – primjer vinogradarske i bačvarske terminologije, Hrvatski dijalektološki zbornik 28, 2024.; Wikimedia Commons, Carafe (Wine).svg i Carafe et verre de rosé de l'IGP Mont-Caume.jpg.
Bocun je tradicionalna staklena posuda za vino, karakteristična po širokom, trbušastom donjem dijelu i užem vratu, često s nešto proširenim grlićem. Služio je za držanje vina, pretakanje vina iz bačve te njegovo iznošenje i posluživanje za stolom.
Riječ je dobro potvrđena u dalmatinskim govorima, a oblik i veličina posude koju označava mogu se ponešto razlikovati od mjesta do mjesta.
Za bocun je karakterističan oblik koji ga razlikuje od obične duguljaste boce. Donji dio je širok odnosno trbušast, prema vratu se posuda sužava, a samo grliće može ponovno biti malo prošireno.
U Besidama kaštelanskim Radojke Baldić-Đugum bocun je opisan kao vrsta staklenke s proširenjem na vrhu (grlo) i trbušasta oblika pri dnu.
Duško Geić za trogirski cakavski govor donosi vrlo slično značenje: vrsta boce malo proširene na vrhu (grlić) i s velikim proširenjem prema dnu.
I u govoru Betine na Murteru bocũn je zabilježen kao boca uska grla i široka dna koja služi za posluživanje i držanje vina.
Bocun i vino
Bocun je tijesno povezan s tradicionalnim načinom držanja i posluživanja vina.
Vino koje se čuvalo u bačvi moglo se pretočiti u bocun prije nego što bi se iznijelo na stol. Bocun zato nije samo spremnik za vino nego i dio tradicionalnoga stolnog posuđa.
Takva uporaba dobro objašnjava izraze:
Donesi bocun vina.
Ulij u bocun pa ga stavi na stol.
Natoči bocun iz bačve.
U tom je značenju engleski wine carafe često bolji funkcionalni opis od običnoga bottle, premda se oblik tradicionalnoga bocuna ne mora potpuno podudarati sa svakom suvremenom karafom.
Različita značenja po Dalmaciji
Bocun nema posvuda potpuno jednako značenje.
U Kaštelima, Trogiru, Betini i drugim dalmatinskim govorima osobito je naglašen oblik boce za vino: široko odnosno trbušasto dno i uži vrat.
U drugim krajevima naziv se može odnositi i na znatno veću staklenu posudu. Hrvatski jezični portal, primjerice, uz bocun za vino navodi i veliku opletenu staklenu posudu od pet do deset litara te veliku neopletenu posudu za držanje ulja ili rakije.
Zbog toga bocun nije uvijek isto što i demižon. U pojedinim govorima značenja se približavaju ili preklapaju, dok je u drugim mjestima bocun prije svega stolna boca široka dna za vino.
Etimologija
Dalmatinsko bocun romanskoga je podrijetla.
Neposredna se osnova nalazi u mletačkom:
bozzon → bocun
Mletačko bozzon označavalo je veliku staklenu bocu odnosno posudu. Izvedeno je od bozza uz talijanski augmentativni nastavak -one. U dalmatinskom je prilagodbom završetka nastalo -un, pa je dobiven oblik bocun.
Dijalektološka literatura upravo mletačko bozzon („velika staklena boca”) navodi kao etimološku osnovu dalmatinskoga bocun.
Od bocun izveden je i deminutiv:
bocun → bocunić
Bocun, karafa i boca
Današnji nazivi boca, karafa, bokal, demižon i bocun mogu se u pojedinim situacijama značenjski približiti, ali tradicionalno nisu nužno označavali istu posudu.
Za dalmatinski bocun najvažnija su tri obilježja:
staklena je posuda;
šira je odnosno trbušasta prema dnu;
tradicionalno je povezana s držanjem i posluživanjem vina.
Zbog toga se suvremena staklena karafa za vino oblikom i funkcijom često vrlo dobro približava tradicionalnom bocunu.