Barun

Barun je dalmatinska čakavska riječ pejorativnoga značenja kojom se označava pokvarena, nepoštena, prevrtljiva ili zločesta osoba. Riječ je potvrđena u kaštelanskim i trogirskim govorima, gdje se osobito rabi za nestašno ili zločesto dijete, ali i za odraslu osobu kojoj se pripisuju negativne osobine.

Libar besida
barun
imenica, muški rod
Ilustracija Baruna Münchhausena.
Preuzeto s Wikimedia Commonsa. Datoteka se nalazi u javnom vlasništvu.
Hrvatski	pokvarenjak huncut tihi lopov
Izgovor	barũn
Objašnjenje	Dalmatinska imenica muškoga roda potvrđena u kaštelanskim i trogirskim čakavskim govorima kao pejorativni naziv za pokvarenu, nepoštenu, prevrtljivu ili zločestu osobu.
Definicija	Pejorativni naziv za pokvarenu, nepoštenu, prevrtljivu ili zločestu osobu.
Napomena	U djelu Beside kaštelanske (2006) riječ je zabilježena sa značenjima „pokvarenjak”, „huncut” i „tihi lopov”, dok je u djelu Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora (2015) zabilježena sa značenjem „zločest čovjek”, pri čemu se najčešće rabi za dijete.
Značenja	pokvarenjak huncut tihi lopov zločest čovjek
Napomene	Riječ je potvrđena u kaštelanskim i trogirskim čakavskim govorima srednje Dalmacije. U trogirskom govoru često se rabi za nestašno ili zločesto dijete. U prenesenom značenju može označavati i lažljivu ili prevrtljivu osobu, ovisno o kontekstu uporabe. Ilustracija Baruna Münchhausena preuzeta je s Wikimedia Commonsa i nalazi se u javnom vlasništvu.
Primjeri	'Ajme, koji si barun, opet si me privarija.' 'Ne viruj mu puno, pravi je barun.' 'Mali je pravi barun, nigdi mu ne smiš virovat.'
Sinonimi	pokvarenjak huncut
Antonimi	poštenjak dobričina
Etimologija	Etimologija riječi nije pouzdano utvrđena. U usmenim tumačenjima riječ se povremeno dovodi u vezu s likom Baruna Münchhausena, poznatim po pretjeranim i izmišljenim pričama, no takvo tumačenje zasad nije potvrđeno objavljenim jezikoslovnim istraživanjima.
Sintagma	pravi barun – izraz za osobu koju se smatra lukavom, nepouzdanom ili nepoštenom.
Izvori	Baldić-Đugum, Radojka (2006). Beside kaštelanske. Kaštela: Društvo „Bijaći” za očuvanje kulturne baštine Kaštela i Muzej grada Kaštela. ISBN 953-99599-1-8. Geić, Duško (2015). Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora. Split; Trogir: Književni krug Split i Združeni artisti Trogir. Biblioteka „Čakavska rič“, knj. 9. ISBN 978-953-163-411-3. Wikimedia Commons.