Šaljivac

Hrvatsko-dalmatinski rječnik
Šaljivac
imenica muškoga roda
Kip Het Lieverdje u Amsterdamu, stilizirani prikaz nestašna i vragolasta dječaka; ilustracija značenjskoga područja riječi berekin
Fotografija: Dennis G. Jarvis; Wikimedia Commons; CC BY-SA 2.0
Dalmatinski	berekin
Objašnjenje	Šaljivac označava osobu koja rado zbija šale i zabavlja društvo. Berekin se može približiti tomu značenju kada naglašava vragolastost i sklonost šalama.
Definicija	Osoba sklona šalama, zadirkivanju i zabavljanju drugih; u pojedinim kontekstima dalmatinski berekin.
Napomena	Dalmatinski berekin ima šire značenjsko područje: može označavati nestaška, vragolana, mangupa, huncuta, lukavca, obješenjaka ili šaljivca, ovisno o govoru, tonu i kontekstu.
Značenja	Šaljivac. Osoba sklona šalama i dosjetkama. Berekin. U šaljivom kontekstu može označavati vragolana i šaljivca.
Napomene	Berekin ne znači uvijek samo šaljivac; može označavati i nestaška, huncuta, mangupa ili lukavca. Zbog toga je veza kontekstualna, a ne potpuna u svim uporabama.
Napomene	U splitskom, kaštelanskom i trogirskom govoru riječ berekin potvrđena je s manjim razlikama u naglasku i širini značenja.
Primjeri	On je veliki šaljivac. Kad je nestašan i vragolast, može ga se nazvati berekinom.
Sinonimi	vragolan; nestaško; diškul
Etimologija	Za dalmatinsku riječ berekin Hrvatski jezični portal navodi talijansko podrijetlo od riječi birichino. U dalmatinskim govorima razvijeni su mjesni naglasni oblici i brojne izvedenice.
Srodne riječi	berekin; vragolan; nestaško; huncut
Sintagma	veliki šaljivac; društveni šaljivac
Izvori	Hrvatski jezični portal, natuknica berèkīn. Jutronić, Dunja. Spliske riči: rječnik: hrvatski standardni jezik – splitski govor. Matica hrvatska, Ogranak Split, Split, 2018. ISBN 978-953-7797-42-3. Baldić-Dugum, Radojka. Beside kaštelanske. Bijaći – Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela; Muzej grada Kaštela, Kaštela, 2006. ISBN 953-99599-1-8. Geić, Duško. Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora. Književni krug Split; Združeni artisti Trogir, Split–Trogir, 2015. ISBN 978-953-163-411-3. Wikimedia Commons – slikovni materijal.