Str 083 - Polombarova molitva
| Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!. |
Polombarova molitva poglavlje je knjige Krapljani vladari podmorja u kojem autor Tomo Curavić donosi istoimenu poemu krapljanskoga pjesnika i književnika Luke Milutina Milina, posvećenu krapljanskim roniocima i njihovom životu na moru.
Pjesma je napisana na izvornom krapljanskom govoru i predstavlja svojevrsni književni hommage krapljanskim spugarima, ronilcima i pomorcima. U njoj su sačuvani tragovi pučke religioznosti, strahova i nadanja ljudi koji su svakodnevno odlazili na more i suočavali se s neizvjesnošću i opasnostima svojega poziva.
-
Krapljanski polombar prije zarona
|
„O sveti Mikola, putniče od mora, od partence svanila zora. Tuka nan partit na vijaž, čuvaj nas i daj nan kuraž.“ |
| — Polombarova molitva, Luka Milutin Milin |
O pjesmi
U uvodu poglavlja Tomo Curavić opisuje kako se među Krapljanima sve do sredine XX. stoljeća nije pouzdano znalo koje opasnosti prijete pri ronjenju i radu na moru. Zbog toga se, uz iskustvo i oprez, očekivala i pomoć Svevišnjega.
Autor također navodi kako su među Krapljanima bila prisutna različita pučka vjerovanja i praznovjerja. Nelagodu su izazivali znakovi koji su se smatrali lošim predznacima pred odlazak na vijaž, poput mačke koja prijeđe put do leuta ili susreta s udovicom tijekom priprema za isplovljavanje.
Pjesma Polombarova molitva nastala je kao književna posveta krapljanskim roniocima i njihovoj svakodnevici, a njezinu posebnu snagu daju izvorni krapljanski govor i autentični izrazi vezani uz život na moru.
Izvorni tekst
Budući da se do kraja rata 1945. godine nije pouzdano znalo koje su, kakve i kada prijete opasnosti pri ronjenju i na moru, očekivala se i pomoć Svevišnjega. Praznovjerje je bilo prisutno u životu Krapljana: nisu se dobro osjećali ako bi im mačka križala put do leuta u koji su nosili opremu za vijaž ili bi ih neka udovica gledala kako opremaju leut. Taj strah i nelagodu pred vijaž zorno je opisao Luka Milutin Milin u svojoj poemi Polombarova molitva, koja je hommage[1] krapljanskom ronilcu.
Stari – nažalost uz pasivnost i nemar samih kasnijih naraštaja Krapljana „pregažen“ i skoro zaboravljen – krapljanski govor daje posebnu snagu, izvornost i čar pjesmi. Dobrotom autora objavljujem je ovdje.
|
O sveti Mikola, putniče od mora, |
Značenje
Posljednja dva stiha pjesme opisuju nekadašnji običaj među krapljanskim roniocima i spugarima prije polaska na makinu. Prema tumačenju autora pjesme, glavni ili najstariji ronilac dolazio bi posljednji pred leut, skinuo rašketu i, poput obreda pred isplovljavanje, izmolio molitvu. Nakon toga ponovno bi stavio kapu na glavu i izdao zapovijed za polazak.
Autor je smatrao da je prije partence gotovo svaki član ekipe, glasno ili u sebi, izmolio istu ili neku drugu sličnu molitvu.
Polombarova molitva stoga nije samo pjesnički tekst nego i vrijedan zapis o duhovnosti, vjerovanjima i pomorskim običajima Krapnja te o svijetu koji je obilježio živote naraštaja krapljanskih ronilaca i spugara.
Vidi također
- ↑ hommage (fr.) – posveta, simboličko odavanje počasti.