Str 083 - Polombarova molitva

Izvor: Dalmatinski internetski libar
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!.


Polombarova molitva poglavlje je knjige Krapljani vladari podmorja u kojem autor Tomo Curavić donosi istoimenu poemu krapljanskoga pjesnika i književnika Luke Milutina Milina, posvećenu krapljanskim roniocima i njihovom životu na moru.

Pjesma je napisana na izvornom krapljanskom govoru i predstavlja svojevrsni književni hommage krapljanskim spugarima, ronilcima i pomorcima. U njoj su sačuvani tragovi pučke religioznosti, strahova i nadanja ljudi koji su svakodnevno odlazili na more i suočavali se s neizvjesnošću i opasnostima svojega poziva.

Izdvojena misao

„O sveti Mikola, putniče od mora, od partence svanila zora. Tuka nan partit na vijaž, čuvaj nas i daj nan kuraž.“

Polombarova molitva, Luka Milutin Milin

O pjesmi

U uvodu poglavlja Tomo Curavić opisuje kako se među Krapljanima sve do sredine XX. stoljeća nije pouzdano znalo koje opasnosti prijete pri ronjenju i radu na moru. Zbog toga se, uz iskustvo i oprez, očekivala i pomoć Svevišnjega.

Autor također navodi kako su među Krapljanima bila prisutna različita pučka vjerovanja i praznovjerja. Nelagodu su izazivali znakovi koji su se smatrali lošim predznacima pred odlazak na vijaž, poput mačke koja prijeđe put do leuta ili susreta s udovicom tijekom priprema za isplovljavanje.

Pjesma Polombarova molitva nastala je kao književna posveta krapljanskim roniocima i njihovoj svakodnevici, a njezinu posebnu snagu daju izvorni krapljanski govor i autentični izrazi vezani uz život na moru.

Izvorni tekst

Budući da se do kraja rata 1945. godine nije pouzdano znalo koje su, kakve i kada prijete opasnosti pri ronjenju i na moru, očekivala se i pomoć Svevišnjega. Praznovjerje je bilo prisutno u životu Krapljana: nisu se dobro osjećali ako bi im mačka križala put do leuta u koji su nosili opremu za vijaž ili bi ih neka udovica gledala kako opremaju leut. Taj strah i nelagodu pred vijaž zorno je opisao Luka Milutin Milin u svojoj poemi Polombarova molitva, koja je hommage[1] krapljanskom ronilcu.

Stari – nažalost uz pasivnost i nemar samih kasnijih naraštaja Krapljana „pregažen“ i skoro zaboravljen – krapljanski govor daje posebnu snagu, izvornost i čar pjesmi. Dobrotom autora objavljujem je ovdje.

O sveti Mikola, putniče od mora,
Od partence svanila zora.
Tuka nan partit na vijaž,
Čuvaj nas i daj nan kuraž.
O sveti Mikola, ki ščitiš mornare i ribare,
Sačuvaj naše levute i makinare.
Ne daj da nas čapa nevera
Kad budemo nasrid Kvarnera.
Učini da bude kalma bonaca,
Da nas ne tuče teška moraca.
Da ne bude jakog kurenta,
Da ne baci špalmin od pulenta.
Da se na vrime škampa
Kad od kulfa grmi i lanpa.
Da nan jugo ne dere,
Da lešto napunimo sakere.
Da drugi ne poberu lovišče staro,
Da mi doli na braku bude čaro.
Da mi se ne probuža maniga,
Da mi ne nacikne kaciga.
Da mi ne zapne pašaman
Kad se niz kapinu na dno kalan.

O sveti Mikola, budi na pomoči,
Zlo i bolest od kuče mi koči.
Znan da'vo nije u tvojoj moči,
Ma svejedno, otvori oči.
Pazi mi na dicu, ženu i stare,
Doni'ču ti na oltar o'zavita dare.
Zapali' ču ti najdeblju sviču,
Pripazi na nje, providi in sriču.
Gledaj da rodu masline i loze,
Da krupa ne istuče frut i grojze.
Da bude beričetna godina,
A konoba puna ulja i vina.
O sveti Mikola, zaščiti nas spugare
Sve putnike, mornare i ribare.
Učini da me grč ne uvati,
Da se ekipa kraj mene ne pati.
Da nas prati lipo vrime,
I da nan ne pomolaju cime.
Da nan je porat sigur' od vitra
I da nan nikad ne podoru sidra.
Da nan se motor ne pokvari
I da se s vijaža vratimo kuntenti i zdravi.
A sad, na glavu rašketu i
PALI TAMO MOTOR! ODRIŠI BRBETU!

Značenje

Posljednja dva stiha pjesme opisuju nekadašnji običaj među krapljanskim roniocima i spugarima prije polaska na makinu. Prema tumačenju autora pjesme, glavni ili najstariji ronilac dolazio bi posljednji pred leut, skinuo rašketu i, poput obreda pred isplovljavanje, izmolio molitvu. Nakon toga ponovno bi stavio kapu na glavu i izdao zapovijed za polazak.

Autor je smatrao da je prije partence gotovo svaki član ekipe, glasno ili u sebi, izmolio istu ili neku drugu sličnu molitvu.

Polombarova molitva stoga nije samo pjesnički tekst nego i vrijedan zapis o duhovnosti, vjerovanjima i pomorskim običajima Krapnja te o svijetu koji je obilježio živote naraštaja krapljanskih ronilaca i spugara.

Vidi također


  1. hommage (fr.) – posveta, simboličko odavanje počasti.