Str 016 - Dinastije krapljanskih ronilaca
| Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!. |
Dinastije krapljanskih ronilaca poglavlje je knjige Krapljani vladari podmorja u kojem autor Tomo Curavić prikazuje višegeneracijsku tradiciju krapljanskih obitelji koje su se bavile vađenjem spužava, ronjenjem i podmorskim radovima. Posebna se pozornost posvećuje obiteljima u kojima se ronilačko znanje i iskustvo prenosilo s očeva na sinove i unuke, tvoreći svojevrsne krapljanske ronilačke dinastije.
Fotografija prikazuje Ivu Govića Judu i njegova sina Josu, predstavnike obitelji Dolfovih, jedne od najpoznatijih krapljanskih ronilačkih dinastija.
-
Ive Gović Juda s trinaestogodišnjim sinom Josom, unuk i praunuk osnivača dinastije Dolfovih
„Nije bila rijetkost da su po dva, tri ili četiri brata bili ronilci, a ponekad su i njihovi očevi ili djeca isto tako ronili.“
Izvorni tekst
Jedna od tih dinastija su Dolfovi. Rudolfo Gović (1865. – 1937.), po komu se potomci nazivaju Dolfovi, jedan je od prvih ronilaca u Krapnu. Njegov sin Joso (1898. – 1978.) nastavio je i proširio ronilačke poslove obitelji. Dolfovi su imali dva leuta s kompletnom ronilačkom opremom. Josin sin Ive (Juda, 1921. – 2001.) bio je vrstan i svestran ronilac, spužvar, koraljar i podmorski građevinar, koji je ronio po cijelom Jadranu, u Libiji i Egiptu te u rijeci Eufratu u Siriji. Rudolfovi praunuci, braća Duško i Joso, rođeni 1944., odnosno 1951. godine, krenuli su stopama svojih starijih, ali im je ronilačka karijera bila kratka.
Tu svakako treba ubrojiti i Vuline, četiri brata: blizance Franu i Vicu Milutina (rođ. 1902.), zatim Ivu (Šampijer, rođ. 1908.) i Nikolu (Kuzma Vulin, rođ. 1913.). Svi su počeli kao spugari ostičari, a kasnije su ronili u teškoj opremi. Franini sinovi Grgo (rođ. 1946.) i Boris (rođ. 1950.) imaju za sobom kraću karijeru teškaša, zatim ronilaca na dah, a u travnju 1970. godine prvi u Krapnu počinju roniti u lakoj opremi. Borisovi sinovi Nikola i Duje nastavljaju očevu i stričevu tradiciju i rone spužve u lakoj opremi.
Još jedna krapljanska obitelj bavila se ronjenjem kroz tri generacije, to su Bačelići Banatini. Bačelić Ante (Banata, rođ. 1894.) i brat mu Frane (Mišulo, rođ. 1898.) bili su ronilci u teškoj opremi. Antin sin Vice (1920. – 1985.) bio je isto tako teškaš, spugar i koraljar. Njegov stariji sin Cvetko (rođ. 1949.) ronio je od 1972. do 1994. godine u teškoj i lakoj opremi, dok je mlađi Tihomir Mifa (rođ. 1954.) ronio samo u lakoj opremi od 1975. do 1977. godine. Oba brata vadila su spuge i izvodila podmorske građevinske radove. Sin Frane Mišula, Šime Bačelić, nakon kraćeg rada u Brodospasu postao je samostalni poduzetnik za podmorske građevinske radove.
Ovima treba pribrojiti i Curaviće Pikine. Sva četiri brata bili su ronilci teškaši: najstariji Ćiril (1903. – 1988.), Frane (rođ. 1907.), koji se ugušio pri ronjenju 1936. godine, Valentin (1912. – 1998.) i najmlađi Bože (1919. – 2007.). Božin najmlađi sin Božidar bio je jedan od prvih Krapljana koji su vadili spuge u lakoj opremi. Unuci stradalog Frane Curavića, Velimir Garma (rođ. 1951.) i Boris Garma (1953. – 1995.), počeli su roniti u teškoj opremi, a potom su se prebacili na laku opremu. Vadili su spuge i bavili se podmorskim građevinskim radovima. Tu su još i Franin unuk Danko Tanfara te njegov sin Roko, koji također vade spuge u lakoj opremi.
Nije bila rijetkost da su po dva, tri ili četiri brata bili ronilci, a ponekad su i njihovi očevi ili djeca isto tako ronili. U ovom slučaju na čelu dinastije Šominih stoji Šime Tanfara Šoma (1869. – 1934.), jedan od prvih krapljanskih ronilaca. Slijede ga sinovi, vrsni ronilci Ante (Cvitan, 1908. – 1968.) i Joso (Šomin, 1911. – 1962.), te isto tako cijenjeni ronilci Antini sinovi Nikola (1929. – 2007.), Šime (1933. – 2005.) i Frane (1937. – 2016.). Najmlađi Cvitanov sin Ljubo (rođ. 1942.) pokazao je svoj talent pri prvim probnim zaronima u teškoj opremi, ali se ipak odlučio za zvanje „na suhom“.
Ive Garma (Gongo, rođ. 1886.) vjerojatno je početkom XX. stoljeća prošao tečaj ronjenja u Puli za vrijeme služenja vojnog roka u austro-ugarskoj ratnoj mornarici. Nakon Prvoga svjetskog rata vadio je spuge. Njegov sin Krste bio je instruktor ronjenja u JRM-u[1], a Krstin unuk, gore spomenuti Roko Tanfara, vadi spuge. Obitelj Tanfara ima u Krapnju, nedaleko Gusterne, neveliki, ali vrijedan muzej ronilaštva.
Bilo je Krapljana koji su pohađali tečajeve i uspješno položili ispite za ronilce teškaše, ali nisu htjeli ili mogli roniti. Tako je, primjerice, poznati spužvar ostičar i ribar Ante Kalais (Žire) položio ispit za ronilca u Tivtu tijekom služenja vojnog roka 1953. godine, ali to zanimanje nije prakticirao. Njegov stariji brat Joso Kalais (Paško Role Grbinov, rođ. 1925.) također je bio ronilac i jedna od osoba koje autor spominje i u drugim dijelovima knjige.
Bilješke
- ↑ JRM – Jugoslavenska ratna mornarica.
Izvor
- Curavić, Tome (2021). Krapljani vladari podmorja. Split: Naklada Bošković, str. 16–17.
Vidi također