Str 016 - Dinastije krapljanskih ronilaca

Jedna od tih dinastija su Dolfovi. Rudolfo Gović (1865. - 1937.), po komu se potomci nazivaju Dolfovi, jedan je od prvih ronilaca u Krapnu. Njegov sin Joso (1898. - 1978.) nastavio je i proširio ronilačke poslove obitelji. Dolfovi su imali dva leuta s kompletnom ronilačkom opremom. Josin sin Ive (Juda, 1921. - 2001.), bio je vrstan i svestran ronilac, spužvar koraljar i podmorski građevinar, koji je ronio po cijelom Jadranu, u Libiji i Egiptu i u rijeci Eufratu, u Siriji. Rudolfovi praunuci, braća Duško i Joso, rođeni 1944, odnosno 1951. godine, krenuli su stopama svojih starijih, ali im je ronilačka karijera bila kratka.

• 
  Ive Gović Juda s trinaestogodišnjim sinom Josom, unuk i praunuk osnivača dinastije Dolfovih

Tu svakako treba ubrojiti i Vuline, četiri brata: blizance Franu i Vicu Milutina (rođ. 1902.), zatim Ivu (Šampijer, rođ. 1908.) i Nikolu (Kuzma Vulin, rođ. 1913.) Svi su počeli kao spugari ostičari, a kasnije su ronili u teškoj opremi. Franini sinovi Grgo (rođ. 1946.) i Boris (rođ. 1950.) imaju za sobom kraću karijeru teškaša, zatim ronilaca na dah, a u travnju 1970. godine prvi u Krapnu počinju roniti u lakoj opremi. Borisovi sinovi Nikola i Duje nastavljaju očevu i stričevu tradiciju i rone spužve u lakoj opremi.

Još jedna krapljanska obitelj bavila se ronjenjem kroz tri generacije, to su Bačelići Banatini. Bačelić Ante (Banata, rođ. 1894.) i brat mu Frane (Mišulo, rođ. 1898.) bili su ronilci u teškoj opremi. Antin sin Vice (1920. - 1985.) bio je isto tako teškaš, spugar i koraljar. Njegov stariji sin Cvetko (rođ. 1949.) ronio je od 1972. do 1994. godine u teškoj i lakoj opremi, dok je mladi Tihomir Mifa (rođ. 1954.) ronio samo u lakoj opremi. Ovaj je ronio od 1975. do 1977. godine. Oba brata vadila su spuge i izvodila podmorske građevinske radove. A sin Frane Mišula, Šime Bačelić, nakon kraćeg rada u Brodospasu postao je samostalni poduzetnik za podmorske građevinske radove.

Ovima treba pribrojiti i Curaviće Pikine, sva četiri brata bili su ronilci teškaši: najstariji ćiril (1903. - 1988.), Frane (rođ. 1907.), koji se ugušio pri ronjenju 1936. godine, Valentin (1912. - 1998.) i najmlađi Bože (1919. - 2007.) Božin najmlađi sin Božidar - odmah poslije Vulinih te njihovih rođaka Velimira i Borisa Garme te Dragana Božovića - bio je jedan od prvih koji su vadili spuge u lakoj opremi. Vadio je spuge od 1971. do 1978. godine. Unuci stradalog Frane Curavića (po ženskoj liniji) Garma Velimir (rođ. 1951.) i Boris (rođen 1953., poginuo je u Oluji 1995.) počeli su roniti u teškoj opremi, a nedugo zatim prebacili su se na laku. Vadili su spuge i bavili se podmorskim građevinskim radovima. Tu je još jedan Franin unuk (opet po ženskoj liniji) Danko Tanfara te Dankov sin Roko, praunuk Franin, inače pomorac, koji u lakoj opremi vade spuge.

Nije bila rijetkost da su po dva, tri ili četiri brata bili ronilci, a ponekad su i njihovi očevi ili djeca isto tako ronili. U ovom slučaju na čelu dinastije Šominih stoji Šime Tanfara Šoma (1869. - 1934.), jedan od prvih krapljanskih ronilaca. Slijede ga sinovi, vrsni ronilci Ante (Cvitan, 1908. - 1968.) i Joso (Šomin, 1911. - 1962.) te isto tako cijenjeni ronilci, Antini sinovi Nikola (1929.-2007.), Šime (1933.-2005.) i Frane (1937.-2016.) i najmlađi Cvitanov sin Ljubo (rođ. 1942.) pokazao je svoj talent pri pr- vim probnim zaronima u teškoj opremi, ali se ipak odlučio za zvanje „na suhom".

Ive Garma (Gongo, rođ. 1886.) vjerojatno je početkom dvadesetoga stoljeća prošao tečaj ronjenja u Puli, za vrijeme služenja vojnog roka u austro-ugarskoj Cesarsko-kraljevskoj ratnoj mornarici. Nakon prvog svjetskog rata vadi spuge. Njegov sin Krste bio je instruktor ronjenja u JRM-u, a Krstin unuk, gore spomenuti Roko Tanfara, vadi spuge. Obitelj Tanfara ima u Krapnu, nedaleko Gusterne, neveliki, ali lijepi muzej ronilaštva, gdje se također mogu kupiti prikladni suveniri.

Bilo je Krapljana koji su pohađali tečajeve i uspješno položili ispite za ronilce teškaše, ali nisu htjeli ili mogli roniti. Tako je, na primjer, poznati spužvar ostičar, ali i ribar Ante Kalais (Žire) položio u Tivtu za vrijeme služenja vojnog roka u mornarici 1953. godine ispit za ronilca, ali to zva- nje nije prakticirao. Danas popodne, 16. ožujka 2019. godine, dok pišem ovo poglavlje, pogreb je njegovom starijem bratu Josi Kalaisu (Paško Role Grbinov, rođ. 1925.) I on je bio ronilac. O njemu sam pisao u Krapna više nema, a i u ovoj knjizi ću ga još spominjati.