Sinjska Alka - Statut iz 1833. godine

Statut Sinjske alke iz 1833. godine
Alka, središnji simbol Sinjske alke
Vrsta	Povijesni statut
Mjesto	Sinj

Statut Sinjske alke iz 1833. godine prvi je cjeloviti pisani propis kojim su uređena pravila Sinjske alke, prava i obveze alkara, ustroj alkarske družbe, način održavanja natjecanja i organizacija alkarskih svečanosti. Statut je donesen u Sinju 12. veljače 1833. godine za vladavine cara i kralja Franje I..

Dokument predstavlja jedan od najvažnijih izvora za proučavanje povijesti Sinjske alke i njezina razvoja tijekom 19. stoljeća. Njegovom su izradom nastojale biti uklonjene dotadašnje nepravilnosti i očuvana starinska pravila alkarskoga natjecanja, koje se održavalo u spomen na pobjede nad Osmanlijama i radi očuvanja ratničke tradicije Cetinske krajine.

Izdvojeno iz Statuta Sinjske alke iz 1833. godine

Glava II – Prava i iznimke, članak 15 „Isključeni su cigani, mesari i krčmari, te sve osobe koje su poznate radi rđava vladanja, kao i oni koji su bili suđeni radi počinjenog krivičnog djela.“ Glava V – Vježbe, članak 24 „Najmanje dvadesetak dana prije alke počinju se činiti vježbe, e da se alkar nauči rukovati sa kopljem, te da se konji priuče na propisani puni trk (galop). Alkari se podijele u dvije grupe ili stranke i igraju o zakusku. U ovoj igri mogu sudjelovati također i stranci, izuzev cigana i mesara.“ Napomena: Navedeni ulomci predstavljaju doslovan prijepis odredbi izvornoga Statuta Sinjske alke iz 1833. godine i odražavaju društvene i pravne okolnosti vremena u kojem je statut nastao.

Povijesna pozadina

Početkom 19. stoljeća među alkarskim su se sudionicima pojavila različita tumačenja pojedinih običaja i pravila Sinjske alke. Zbog potrebe da se postojeća praksa ujednači i očuva tradicionalni karakter natjecanja, alkari, vojvoda i Alaj-čauš odlučili su sastaviti pisani propis.

Za izradu naputka bio je zadužen Andrija Grabovac, jedan od alkarskih sudaca. Nakon rasprave i prihvaćanja njegova prijedloga donesen je statut pod naslovom Sinjska Alka objašnjena godine 1833. na temelju svojih starih pravila.

Sadržaj statuta

Statut je podijeljen u jedanaest glava koje uređuju:

• opis trkališta i alke;
• prava i iznimke sudionika;
• posebne propise tijekom natjecanja;
• održavanje alke s kumovima ili bez njih;
• vježbe i pripreme za natjecanje;
• izbor uprave i službenih osoba;
• odjeću, oružje i konje alkara;
• okupljanje alkarske družbe;
• red nastupanja;
• tijek natjecanja;
• završnu svečanost i gozbu.

Prava i iznimke

Statut propisuje da pravo sudjelovanja imaju osobe iz Sinja i njegova teritorija koje ispunjavaju propisane uvjete i nisu obuhvaćene razlozima za isključenje. Poseban položaj imali su članovi obitelji Caralipeo, kojima su priznata prava jednaka domaćem stanovništvu, dok je obitelj Lovrić uživala privilegij obnašanja dužnosti Alaj-čauša.

Statut je također propisivao dobne granice za sudjelovanje, zahtjev dugotrajnoga domicila u Sinju te sposobnost sigurnoga rukovanja kopljem i jahanja konja.

Vježbe i pripreme

Prema Statutu, alkarske vježbe morale su započeti najmanje dvadeset dana prije održavanja Alke. Njihova je svrha bila osposobiti alkare za pravilno rukovanje kopljem te priviknuti konje na puni trk odnosno galop.

Tijekom priprema alkari su se dijelili u dvije skupine ili stranke i natjecali za zakusku, čime su vježbe imale i društveni karakter te pridonosile održavanju zajedništva među sudionicima.

Povijesni kontekst

Pojedine odredbe Statuta iz 1833. godine odražavaju društvene i pravne okolnosti vremena u kojemu je dokument nastao. Među njima su i odredbe kojima se pojedinim društvenim skupinama, uključujući Rome, mesare i krčmare, ograničava ili isključuje sudjelovanje u alkarskim aktivnostima.

Takve odredbe predstavljaju povijesno svjedočanstvo društvenih shvaćanja prve polovice 19. stoljeća te ih valja promatrati u njihovu povijesnom kontekstu. One ne predstavljaju suvremena načela jednakosti i nediskriminacije, nego su sastavni dio izvornoga teksta statuta.

Značenje

Statut iz 1833. godine jedan je od najvažnijih dokumenata u povijesti Sinjske alke. Njime su prvi put sustavno i pisano uređena pravila natjecanja, ustroj alkarske družbe, ceremonijal natjecanja i dužnosti pojedinih sudionika.

Dokument je ujedno vrijedan izvor za proučavanje društvenih, kulturnih i pravnih prilika u Cetinskoj krajini i Dalmaciji tijekom prve polovice 19. stoljeća te predstavlja jedan od temeljnih izvora za proučavanje povijesnoga razvoja Sinjske alke.

Literatura

• Grabovac, Andrija. Sinjska Alka objašnjena godine 1833. na temelju svojih starih pravila. Sinj, 1833.
• Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu – Digitalni preslik Statuta Sinjske alke iz 1833. godine
• Dokumentacija i povijesni izvori Viteškoga alkarskog društva Sinj.

Alka, središnji simbol Sinjske alke