Sinjska Alka - Statut iz 1833. godine

STATUT SINJSKE ALKE IZ 1833. GODINE (izdvojeno)

Izdvojeno:

Glava II, PRAVA I IZNIMKE - 15). Isključeni su cigani, mesari i krčmari, te sve osobe koje su poznate radi rđava vladanja, kao i oni koji su bili suđeni radi počinjenog krivičnog djela.

Glava V, VJEŽBE - 24). Najmanje dvadesetak dana prije alke počinju se činiti vježbe, e da se alkar nauči rukovati sa kopljem, te da se konji priuče na propisani puni trk (galop). Alkari se podijele u dvije grupe ili stranke i igraju o zakusku. U ovoj igri mogu sudjelovati također i stranci, izuzev cigana i mesara.

STATUT SINJSKE ALKE IZ 1833. GODINE

Uspostavljen 1833. po starinskom načinu i disciplini

OPIS TRKALIŠTA I ALKE.

1). Alka se trče ispod varoši Sinja na širokom i uređenom putu koji vodi za Split. To trkalište bilo je određeno pri samom osnutku Alke.
2). Tu se na stranama trkališta usade dva stupa u zemlju. Svaki od tih stupova ima pri svom vrhu jednu provrćenu šupljinu, kroz koju se provuče konop koji je rastegnut horizontalno, a njegovi krajevi su za stupe pričvršćeni čavlom u visini čovjeka.
3). Na sredini konopca visi jedan komad drveta u obliku paralelopipeda, koji na donjoj strani ima jednu malu šupljinu u koju se utakne ušica alke, koja ušica je pomična i elastična.
4). Konop se diže i spušta prema potrebi s desne strane, a da se alka namjesti. To čini jedna osoba za to postavljena.
5). S protivne strane stoji druga osoba koja namješta alku. Ista ima jedan dugi štap sa kukom na vrhu, koji služi da konop pritegne dolje k sebi i da namjesti alku.
6). Alka je od željeza, napravljena od dva koncentrična obruča, a vezani su međusobno sa tri kraka koji idu od većeg obruča prema manjem, te dijele ovaj prvi obruč u tri jednaka dijela.
Obruči imaju oštar rub sa one strane, s koje se alka tuče sa kopljem. Debeli su četvrtinu palca.
Veći obruč ima promjer od pet palaca mjere bečke stope, a onaj manji jedan palac i jednu trećinu, mjereći njihovu unutrašnju stranu. Manji obruč nema razdjela, te se alkaru koji ga pogodi u sredinu računaju tri boda. Gornji dio od triju razdjela većeg obruča računa se dva boda, jer njegovo središte leži u pravcu vertikale malog obruča, međutim ostala dva dijela koja ostaju pobočno i radi toga se lakše pogode, računaju se samo po jedan bod.
7). Alka je postavljena ispod konopca na visini od najmanje deset i po stopa, računajući od sredine alke do zemlje.
8). S desne strane trkališta postavljena je loža za sudce i vođu, a na lijevoj strani, dva klaftera niže prema točki od koje alkari počinju trku, postavljena je druga loža za civilne i vojne vlasti koje prisustvuju trci. Podovi obiju loža podignuti su od zemlje u visini od tri stope.
9). Na dan svečane trke, koliko lože toliko i stupovi gore spomenuti, urešeni su, prvi sa ćilimima, a drugi sa vrpcama i cvijećem.
10). U loži sudaca postavljen je jedan stolić s crnilom, peroni i papirom, te u obe lože potreban broj sjedala.
11). Trka počinje u daljini od 90 klaftera od alke, a nastavlja se još dalje za drugih 30 klaftera.

Glava II

PRAVA I IZNIMKE

12). Svaka osoba, bilo iz varoši ili iz njegova starog teritorija, a koja osoba ima propisane uvjete i nije pogođena ničim što bi je od toga isključivalo, ima pravo da se na dan trke prikaže kao alkar.
13). Članovi plemenite obitelji Caralipeo, koji imaju posjede na teritoriju i radi toga od nezapamćenih vremena često borave na istima, imaju prava jednaka kao i domaći.
14). Obitelj Lovrić uživa privilegij da vrši dužnost »Alaj-čauša«.
15). Isključeni su cigani, mesari i krčmari, te sve osobe koje su poznate radi rđava vladanja, kao i oni koji su bili suđeni radi počinjenog krivičnog djela.
16). Jednako su isključeni i oni koji nemaju dvadeset godina neprekidnog domicila u varoši; ili ako su svoj domicil pred više od godine dana prenijeli u drugu općinu; oni koji nisu navršili 18 godina života ili ako su prekoračili 60 godina; na koncu također i oni koji nisu sposobni da desnom rukom vladaju kopljem ili ako na konju pokazuju neku manu ili nesigurnost.

Glava III

POSEBNI PROPISI NA TRCI

17). Alkar mora pokazati ozbiljnost: zabranjeno mu je razgovarati se, smijati se, te činiti najmanje kretnje koje se ne slažu sa ozbiljnošću koja je svojstvena jednom oružanom vitezu, koji je izložen opažanjima gledalaca; naređena mu je poslušnost prema Vođi; poštovanje prema – sucima i pristojno vladanje sa svakim. Tokom trke ne smije izustiti nikakav poklik, bilo veselja ili negodovanja. Kad jaše ispred Vođe i sudaca, te vlasti, ne smije se razgovarati ni s kim, pa ni ispod glasa, niti se smije pokazati rastresen; naprotiv ima umiljato da lagano sagne glavu i koplje, najprije Vođi i sudcima, a zatim vlastima.
Ko se ogriješi o koju od ovih dužnosti, bit će ukoren javno ili privatno od Vođe, i to prema težini krivnje. Pri ponovljenim težim slučajevima krivci će biti isključeni od daljeg sudjelovanja u alki.
18). Alkari trče jedan za drugim po starosti, bez razlike da li su iz varoši ili sa sela.
19). Kome prije nego li je pogodio alku pane ili mu se otkine bilo kakav dio, njegove opreme ili njegova konja, taj nema prava na nikakav bod, niti prava da trku obnovi. On mora ipak da trku nastavi bez ciljanja u alku, držeći koplje na uspravno. Ako mu se isti slučaj dogodi i pri drugoj trci, tada nema prava da sudjeluje u trećoj trci, ali nije isključen iz alkarskog defilea.
20). Svaki alkar mora pustiti konja da trči punim trkom (galopom). Ko hotimice ili uslijed mane konja nastoji da umanji njegovu brzinu, stiže ga ista kazna, navedena u pređašnjem članu.

Glava IV

ALKA SA ILI BEZ KUMOVA

21). Kad se alka trči sa kumovima, svaki alkar ima po jednoga kuma koji ga zastupa i u svim sporovima preuzima njegovu odbranu. Ovaj kum ga prati na konju, jašući mu sa lijeve strane.
22). Druga alka, bez kumova, je obična alka.
23). Ni jedna ni druga alka se ne može održati ako nema najmanje šesnaest koplja.

Glava V

VJEŽBE

24). Najmanje dvadesetak dana prije alke počinju se činiti vježbe, e da se alkar nauči rukovati sa kopljem, te da se konji priuče na propisani puni trk (galop). Alkari se podijele u dvije grupe ili stranke i igraju o zakusku. U ovoj igri mogu sudjelovati također i stranci, izuzev cigana i mesara.

Glava VI

MUZIČKI INSTRUMENTI

25). Nekoliko vremena prije dana alke sastaju se alkari, sa Alaj-čaušom na čelu, da izaberu Vođu između istaknutih i zaslužnih uglednika iz varoši.
26). Nakon obavljenog izbora Vođe, ovaj, skupa sa Alaj-čaušom i s alkarima, izabere četiri čovjeka najobrazovanija, da sudjeluju s njima u donošenju svih odluka, da s Alaj-čaušom rasporede sve što je potrebno za trku, kao i što se tiče poziva na trku vlasti građanskih i vojničkih, te najodličnijih uglednika.
27). Vođa s Alaj-čaušom, te četiri izabrana alkara, imenuju tri sudca rodom iz mjesta.
28). Vođa izabire sebi svog pomoćnika i barjaktara; sudci izabiru sebi zapisničara.
29). Vođa ima dva konjušnika (momka), jednoga za konja koga jaši, a drugoga za konja od rezerve koga vodi rukom; nadalje ima jednog štitonošu i dva buzdovandžije.
30). Svaki alkar i kum, te pomoćnik Vođe i barjaktar, imaju po jednog konjušnika (momka).
31). Postoji i jedan trubač, te dvojica što udaraju u talambase.

Glava VII

ODIJELA – ORUŽJE – KONJI

32). Svaki vitez oblači starinsko narodno odijelo u najsjajnijoj izradi. Na glavi mu je veliki kalpak, na nogama čizme s mamuzama; o bedri mu visi sablja, a u ruci mu je koplje; dvije kubure ima u kesama, koje su pričvršćene i vise o prvoj jabuci na sedlu.- 33). Kalpak je od kunovine u obliku cilindra. Za dva palca je viši nego je širok. Ukrašen je perjanicom ili kitom izabrana cvijeća.
34). Koplje, koje alkar nosi, iz tvrdoga je drveta, a vrh koplja proviđen je sa dugim željeznim šiljkom.
Koplje je dugo barem devet stopa, a debelo jedan palac i četvrt; obojeno je crno-žutim prugama koje se protežu oko koplja, a koje su široke oko jednu i po uncu. Na polovini duljine koplja nalazi se jedan debeli drveni obruč, nepomičan, određen da brani ruku od udarca alke.

35). Konjušnici vitezova, štitonoša, buzdovanđije i talambasači izabiru se između mladića lijepoga stasa, obučenih u narodnu nošnju. Na glavi nose crvenu kapu urešenu sa vezivom i kitama, a opasana je peškirom. Za pripašnjačom imaju dugi handžar i dvije kubure. Suviše imaju tri fišeklije od kože, urešene vezivom ili metalnim komadićima.
36). Viteški konji su svi sjajno opremljeni; sedlo im je pokriveno sa abajom od čoje, urešeno sa vezivom, gajtanima i resama.
Konj ne smije biti manji od četiri stope i sedam palaca.

Glava VIII

OKUPLJANJE »BRIGADE

37). U dva sata poslije podne određenog dana za trku, alkari sa svojim kumovima ili bez njih, sakupljaju se kod kuće Alaj-čauša.
Kad su se tu sakupili, tada svi na konjima, potpuno oružani, skupa sa svojim konjušnicima, idu da dignu Vođu, kod koga se već nalaze: pomoćnik, barjaktar, trubač, štitonoša, talambasači i buzdovandžije.
Ovdje Vođa obavi opću smotru, te oni koji nisu propisano odjeveni, oružani i opskrbljeni bivaju isključeni. Oni koji se na smotru ne prijave, više se ne primaju.
38). Istodobno sastaju se i sudci sa njihovim tajnikom, vlasti civilne i vojničke, te uglednici, pozvani da prisustvuju na alki. Oni korporativno dolaze u ložu za njih pripremljenu. Sudci i njihov tajnik nose sablju o pasu.
39). Međutim se stavlja na raspoloženje jedan odjel od garnizona, te jedan od pandura teritorijalne oružane snage. Oni se poredaju na rubovima trkališta s jedne i sa druge strane, i to vojnici s desne strane, a panduri sa lijeve strane. Oni drže red i paze da gledaoci ne prelaze određenu granicu.

Glava IX

RED NASTUPANJA

40). Kada završi smotru, brigada nastupa slijedećim redom:
a) Konjušnici (momci) u dva reda.
b) Talambasači na konju jedan do drugoga.
c) Trubač na konju.
d) Barjaktar na konju.
e) Štitonoša, držeći štit vertikalno na prsima, između dvaju buzdovandžija, sva trojica na nogama.
f) Konjušar sa konjem od rezerve edek.
g) Pomoćnik Vođe na konju sa izvučenom sabljom.
h) Vođa na konju.
i) Ostali vitezovi u dva reda, držeći koplje uz mali nagib naslonjeno na desno rame.
j) Ako je alka sa kumovima, ovi čine lijevu stranu njihove kumčadi ili ako se gleda na starost desnu stranu. U protivnom slučaju ovi posljednji se razdijele u dvije linije, stariji na desnu, a mlađi na lijevu stranu.
k) Alaj-čauš je zadnji i koplje nosi uspravno.
41). Sa takvim ratničkim rasporedima i uz zvuke trublje i talambasa, prolazeći preko trga, svi kreću do najdalje tačke trkališta, dražeći konje na skokove i poigravanje.
Vođa, ostavivši tu alkare i njihove kumove, vraća se natrag praćen od svih ostalih iz pratnje, te od četiri alkara, uvijek u redu kako je gore navedeno.
Došavši do pod ložu sudaca, tu sjaše sa svoga konja, koji skupa sa onim od rezerve (jedek), te onim njegova pomoćnika, barjaktara, trubača i talambasača bivaju odvedeni od konjušnika izvan trkališta.
Četiri pak alkara sa njihovim kumovima odmah se vraćaju ostalim drugovima.
Trubač se postavi na lijevu stranu trkališta između talambasača, a štitonoša s druge strane trkališta između buzdovandžija pred Vođom.
Konjušnici se poredaju u dva reda pred vojnicima i pandurima, počam od mjesta gdje završava trka, spremni da potrču i prime koplje i konja od alkara i njihovih kumova.
42). Vođa sjedi u loži s desne strane najstarijeg sudca, a ostala dva sudca njima uz bok; pomoćnik Vođe pak sjedi nešto desno pozadi iza sviju. U uglu s onu stranu smještena je zastava naslonjena na ložu. Barjaktar stoji van lože kod zastave. Sudski zapisničar sjedi za stolom s lijeve strane sudaca, držeći sam stol nešto nazad od linije njihovih sjedala.

Glava X

Tekst podnaslova

POČETAK l SVRŠETAK IGRE

43). Pošto je sve raspoređeno, počima alkarsko natjecanje. Za malo časaka truba zatrubi, e da dade znak da trka počima. To se ponovi svaki put kada se alka ponovo objesi.
44). Kada se alka trče sa kumovima, najprije u galopu dojaši kum, te javlja sudcima dolazak njegova kumčeta. Tada ide na lijevu stranu trkališta kod konjušara jednog i drugog. Kad stigne njegovo kumče, ako je pogodio alku u koji bod, ide ka kumu i predaje mu koplje sa alkom, te ovaj praćen od kumčeta to nosi pred ložu sudaca i kazuje im koliko je bodova postigao. Nakon toga spusti s koplja alku i predavši koplje konjušniku, obojica se povlače sa trkališta i sjašu zatim s konja.
Ako je alka bez kumova tada na znak trube poleti na konju sam alkar. Ako je pogodio alku vraća se sam na konju pred sudce radi istog razloga, da se vidi koliko je bodova postigao. Tako čine svi alkari jedan za drugim u sve tri trke.
45). Svaki put kad alkar pogodi alku u sredinu, nakon što je to pokazao sudcima, trubač zatrubi u čast alkara.
46). Ko pogodi alku u zraku na letu, bilo u koji bod, računa mu se tri boda uz iste počasti kao gore.
47). Nakon svršetka svake trke Vođa sa svim alkarima, kumovima i ostalom svitom, prati alkare kao i prvi put do mjesta odakle počima trka. Tu se onda povorka s lijeve strane trkališta u polukrugu okrene na susjednom zemljištu, a Vođa, praćen od četiri alkara, vraća se s povorkom svaki put u sudačku ložu.
48). Pošto su završene sve tri trke, te sudci pregledavaju zapisnike, računajući koliko je koji alkar postigao bodova, te ih međusobno uspoređuju, da bi ustanovili slavodobitnika. Ako ih ima više sa jednakim brojem bodova, tada bivaju pozvani njihovi kumovi pred sudce. Pošto oni dojaše, bivaju obaviješteni da dovedu njihovu kumčad na trkalište, da se dogovore o pitanju nagrade ili da ponove trku. Kumovi ih prate na obično mjesto, a zatim se vraćaju kako je gore rečeno.
49). Pošto je pobjednik ustanovljen na jedan ili drugi način, ovaj praćen od svoga kuma, biva odveden od pomoćnika pred Vođu i sudce, te biva proglašen pobjednikom trke.
Zatim sam Vođa vlastitom rukom objesi na vrh njegova koplja dvostruku vrpcu žute i crne boje u znak njegova trijumfa. Pri ovome činu trubač svira vesele zvukove. Pri tome Vođa neposredno na glas vikne: »Živjelo Njegovo Veličanstvo Car!«. To biva opetovano od svih vitezova, a njihov poklik biva praćen od zvukova trube i talambasa.
Nakon toga sudci zaključuju zapisnik.
50). Nakon svršetka svečanosti, Vođa sa svim ostalim vitezovima i ostalom pratnjom, uvijek u istom redu i uz zvukove glazbala, čine novu povorku, u polukrugu napuštaju trkalište i prate do njihovih stanova, najprije Vođu, a zatim pobjednika i Alaj-čauša.

Glava XI

GOZBA

51). Toga dana svečanost završava sa svečanom gozbom, koju priređuju alkari u čast Vođe i sudaca, pozivajući na ovaj sastanak također sve vlasti i najuglednije građane mjesta.

(Prijevod završnog odlomka Statuta prenesena iz knjige G. Modricha)

POKRAJINA DALMACIJA

U Sinju 12. veljače 1833, za vladanja Njegova Veličanstva cara i kralja Franje I, na njegov slavni rođendan.
Mi dolje potpisani vojvoda, suci, alaj-čauš i alkari uvjereni da je potrebno ispraviti zloporabe što su se uvele ima već neko vrijeme u javnu alkarsku igru Alku, koja se u ovoj varoši običava izvoditi prigodom rođendana Njegova Veličanstva cara i kralja, premilostivoga našega vladara, na uspomenu starih pobjeda izvojevanih nad Turcima, da bi se u potomaka sačuvao borbeni duh naših pređa i da bi se sama Alka objasnila drugim novim lako shvatljivim propisima, pobrinuli smo se da se sastavi odgovarajući naputak (Pravilnik).
Okoristivši se mišljenjima starijih ljudi i naših starih alkara, zadužili smo gosp. Andriju Grabovca, jednoga od alkarskih sudaca, da se prihvati toga posla.
Pošto je on stvar priveo kraju i podnio nam ga pod naslovom Sinjska Alka objašnjena godine 1833. na temelju svojih starih pravila, umetnuvši naprijed sažetu povijest postanka i razvitka Alke, mi smo svaku stavku zrelo ispitali i prodiskutirali je, a budući da smo utvrdili da Propisnik odgovara našim željama i da je zavrijedio priznanje zavičajnog kraja, u potpunosti ga odobravamo i određujemo da se pravila, koja su u njemu navedena, ubuduće imadu potpuno izvršavati.
Ovu našu odredbu, koja je donesena posve u duhu rečenog naputka, izrađenu u tri primjerka, od kojih se jedan predaje vojvodi, drugi alaj-čaušu, a treći općinskom upraviteljstvu da ga čuvaju u svojim arhivima, potvrđujemo vlastitim potpisima.

(Slijedi četrdesetak potpisa.)

DODATAK

Udovoljavajući časnoj okružnici – Dekretu od 19. siječnja p. p. Br. 14342/3962, a u suglasnosti odluka danas prihvaćenih na sjednici, čiji sadržaji su navedeni u sastavljenom zapisniku, učinjene su slijedeće izmjene i dopune:
k čl. 13). Pravo da sudjeluju u Alki imat će i osobe iz drugih mjesta, ako osim što imaju svoj posjed u kotaru, također u istome i često borave.
k čl. 14). Pri biraju dužnosti Alaj-čauša imat će se obzira na najstarije obitelji, a koje su imale zasluga za osnivanje starodrevne Alke.
k čl. 49). Bilo na jedan ili drugi način ustanovljen slavodobitnik, ovaj, praćen od kuma, biva odveden od pomoćnika Vođina, svi na konju, pred samoga Vođu i sudce, te biva proglašen slavodobitnikom Alke. Na to mu Vođa vlastitom rukom objesi o vrh koplja jednu dvostruku vrpcu žute i crne boje, sa četiri lakta crvene čoje, kao nagradu prema starom običaju. Pri tome trubač trubi veselim zvukovima. Odmah neposredno sam Vođa iz svega glasa zaviče: »Živjelo Njegovo Veličanstvo Car!«. To biva prihvaćeno od svih vitezova, a njihov poklik popraćen od trube i talambasa. Zatim sudci zaključe zapisnik.
k čl. 51). Svečanost završava sa jednom bogatom gozbom, priređenom od pobjednika, a da počasti Vođu, sudce i alkare, pozivajući na istu također i mjesne civilne i vojne vlasti, te najuglednije ličnosti iz mjesta.
Trošak gozbe kao i trošak za ona četiri lakta čoje za nagradu, plaća se pobjedniku iz onih 100 forinti, doznačenih pobjedniku kao nagradu od Njegova Veličanstva Cara.

Izvor