Kapetan Petar Marinić sa Silbe

Piše: cap. Marijan Maro Brajac

Ako pravi životni put jednog pomorca počinje od momenta kad je završio Nautiku i postao kadet onda za sebe mogu reći da sam ja dijete bivšega „Jugotanker“-a iz Zadra. Tu sam počeo davne 1965 kao kadet na ondašnjem tankeru „ Molat „.

U to doba, tadašnji „ Jugotanker „ kao odlično ustrojena firma je prednjačio u mnogim stvarima. Između ostaloga kompanija je izdavala svoj bilten za pomorce. U njemu je osim uobičajenih stvari o poslovanju uvijek bio neki mali dodatak vezan za pomorsku prošlost Zadarske regije. U jednom broju sam pročitao nešto što me fasciniralo iako sam podatke u suštini bio zaboravio. Jedino čega se sjećam točno, bilo je pominjanje otoka Silba i jednog kapetana odatle. Vjerovali ili ne, prošlo je preko 50 godina dok sam uspio doći do nekih podataka.

Zahvaljujem se kapetanu d. pl, gospodinu Slobodanu Matiću za ukazanu pomoć u traženju podataka. Bez njega bi ovaj post čekao tko zna još koliko dugo da se objavi.
Idemo prvo sa čovjekom. Ljudi su uvijek prvi. Sve podatke iznosim bona fide iako na mreži postoji dosta kontradikcija a ono , po meni glavno još uvijek nije pomenuto.

Dakle,
Kapetan Petar Marinić. Zapovjednik broda, patrun kako se to govorilo, brodovlasnik na kraju života više brodova. Najpoznatiji i najbogatiji čovjek u to doba na Silbi.
Plovidbe u ono doba su bile jako duge. Nije bilo rijetko da traju nekoliko godina. Priča kaže da je kapetan Marinić bio zaljubljen u izvjesnu Antoniju Mauro. Obećao joj je da će je oženiti i sagraditi kuću u sklopu kojega imanja će biti i kula za gledanje mora i praćenje brodova.

Kad se vratio jednog dana na rivi, u gomili djece spazio je djevojčicu koja ga je svojim likom podsjećala na nekoga. Upitavši čije je to dijete rečeno mu je da je to kćer njegove Antonije koja se, umorna od čekanja u međuvremenu udala. Navodno, kap. Petar je tad rekao, kad nisam mogao oženiti majku oženiti ću kćer. Već u visokim srednjim godinama oženio je kasnije tu Domeniku s njom je izrodio trinaestero djece. Drugi podatak kaže da je imao devetoro djece.

1872. god podigao je u sklopu svoga imanja kulu vidilicu za posmatranje mora i brodova. I o visini kule vidilice podaci variraju. Na jednom mjestu se kaže da je građevina visoka 10.85 metara a druga informacija barata sa visinom od 15 metara.

Nevezano za ovu ljubavnu storiju moja memorija vezana za kap. Marinića čije ime sada znam seže u srce kapetanske profesije.

Uvijek kad se prihvatim podučavanja nekog budućeg kadeta koji čeka svoj ukrcaj počinjem sa podukom o rasporedu brodskih navigacijskih svjetala pomenem i ovaj podatak. Za mene je to bitno kao dio opće nacionalne pomorske kulture. U XIX st. kao kuriozum stoji činjenica da su noćni sudari brodova bili relativno česti. Nije bilo neobičajeno da jedan brod u noći naleti na drugi i udari ga u krmu. Kap. Marinić se obratio British Admirality- ju sa prijedlogom da se sigurnost na moru poveća uvođenjem krmenoga svijetla na brodu. Ideja je prihvaćena i od tada svaki brod u sustavu navigacijskih svjetala nosi krmeni navigacioni feral luka vidljivosti od 135 stupnjeva. Svijetlo , mjereno od središnjice broda na lijevo i desno se vidi u luku od 67.5 stupnjeva.
Nije mi poznato da li u Zadru ili široj zoni igdje postoji neki barem manji spomenik, po meni, ovom velikanu.

Zamolio bih sve kolege bez obzira jesu li aktivni ili umirovljeni, posebno one sa Silbe da nadopune ovaj post pravim provjerenim činjenicama i time daju svoj doprinos veličanju uspomene na ovoga, po svemu zaista posebnog čovjeka i kapetana.
Ime, još jednom:
Kap. Petar Marinić sa Silbe.

Malo i o Silbi. Ime Sibe dolazi iz latinske riječi SILVIA što znači šuma. Silba je po šumovitosti drugi otok na Jadranu. Na Silbu se stiže brodom sa malog Lošinja ili iz Zadra. Kuriozum je da je na Silbi zabranjeno kretanje bilo kakvog vozila uključujući i bicikle. Jedina osoba koja ima pravo na vožnju svoga maloga motora je lokalni poštar. Ljeti na Silbi, danas punoj vikendica boravi i do 7000 duša. Zimi na otoku obitava samo 200 stanovnika.

Ponavljam opet:
Zamolio bih sve kolege bez obzira jesu li aktivni ili umirovljeni, posebno one sa Silbe da nadopune ovaj post pravim provjerenim činjenicama i time daju svoj doprinos veličanju uspomene na ovoga, po svemu zaista posebnog čovjeka i kapetana.

Ime, još jednom:
Kap. Petar Marinić sa Silbe.
Sve kolege pozdravljam. Onima na moru želim sigurnu plovidbu i normalan povratak kući. Onima u mirovini neka uživaju svoj život na kopnu. Ja da mogu ja bih opet na more.

Priložene slike idu ovim redom:
Kap. Petar Marinić.
Njegova žena Domenika Rasol, kćer Antonije Mauro.
Toreta - Kula vidila koju je kap. Petar izgradio, danas znak prepoznatljivosti Silbe.
Grob kap. Petra.
Zadnja slika je grb mjesta Silba.