Akcija podizanja broda Brigitta Montanari
| Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!. |
|
| |
| Vrsta | LPG tanker |
|---|---|
| Zastava | Italija |
| Mjesto | Murtersko more, kod otočića Mrtovnjak |
| Koordinate |
43° 42′ 46,50″ N, 15° 33′ 57,31″ E 🌍 |
| Datum potonuća | 16. studenoga 1984. |
| Dubina | 82 m |
| Uzrok potonuća | Gubitak stabiliteta uslijed nepravilno raspoređenog tereta |
| Posada | 12 članova |
| Žrtve | 3 |
| Teret | približno 1390 t vinil-klorid-monomera (VCM) |
| Operacija spašavanja | 1987. – 1988. |
| Izvođač | Brodospas |
| Posljedice | Uklonjena velika ekološka prijetnja za Kornatski arhipelag |
Akcija podizanja broda Brigitta Montanari bila je višegodišnja pomorsko-tehnička i podvodno-spasilačka operacija uklanjanja potonulog talijanskog LPG tankera Brigitta Montanari iz Murterskog mora kod Nacionalnog parka Kornati.
Operacijom je sigurno uklonjeno oko 1390 tona vinil-klorid-monomera (VCM), a pothvat se smatra jednim od najsloženijih ronilačkih i pomorsko-spasilačkih zahvata izvedenih na Jadranu tijekom XX. stoljeća. Zbog opasnog tereta i blizine naseljenih otoka potonuli je brod predstavljao ozbiljnu ekološku prijetnju. Nakon višegodišnjih priprema i složenih ronilačkih radova tanker je između 1987. i 1988. podignut, preostali teret prepumpan na tanker Capo Verde, a brod potom uklonjen.
U stručnim i publicističkim izvorima operacija se navodi kao primjer iznimno zahtjevnog podvodno-spasilačkog zahvata i jednog od najznačajnijih pothvata profesionalnog ronjenja na Jadranu tijekom XX. stoljeća.
-
Brodski pečat tankera Brigitta Montanari
Potonuće broda
Talijanski LPG tanker Brigitta Montanari potonuo je u večernjim satima 16. studenoga 1984. u Murterskom moru nedaleko od otočića Mrtovnjak na položaju 43° 42′ 46,50″ N i 15° 33′ 57,31″ E.
U trenutku brodoloma na brodu se nalazilo dvanaest članova posade. Spašeno ih je devet, dok su tri člana posade izgubila život.
Prema dostupnim podacima smatra se da je do potonuća došlo zbog gubitka stabiliteta uslijed nepravilno raspoređenog tereta i nastanka slobodnih površina u pojedinim tankovima, što je tijekom oštrog manevra dovelo do poremećaja metacentarske visine i gubitka uzdužne stabilnosti broda.
Tehničke značajke tankera
-
Brodski pečat tankera Brigitta Montanari
- Vrsta broda: LPG tanker
- Godina gradnje: 1970.
- Brodogradilište: Papenburg, Njemačka
- Nosivost: 1502 DWT
- Duljina: 68,71 m
- Širina: 11,50 m
- Visina: 6 m
- Srednji gaz: 5,00 m
- Prosječna brzina: 11,5 čv
- Glavni stroj: Deutz RBV8M545, 1500 KS pri 380 okr/min
- Luka upisa: Trst
- Vlasnik: Cispa Gas Transport S.p.A., Trst
Vinil-klorid-monomer (VCM)
Teret broda činilo je približno 1390 tona vinil-klorid-monomera (VCM), kemijske tvari koja se koristi u proizvodnji polivinil-klorida (PVC).
| Svojstvo | Opis |
|---|---|
| Zapaljivost | Vrlo lako zapaljiv |
| Eksplozivnost | Eksplozivan u određenim koncentracijama |
| Toksičnost | Otrovan |
| Dugoročni učinci | Klasificiran kao kancerogena tvar |
Zbog njegovih svojstava potonuli je tanker predstavljao ozbiljnu prijetnju okolišu i sigurnosti plovidbe.
Ekološka opasnost
Potonuli brod nalazio se u blizini Nacionalnog parka Kornati i naseljenih otoka Žirje, Kaprije i Murter. Tijekom brodoloma došlo je do oštećenja dijela brodske strukture te cijevne i ventilne armature, a iz broda su na površinu povremeno izlazili mjehurići plina.
Zbog mogućnosti većeg istjecanja VCM-a Ministarstvo pomorstva SR Hrvatske naložilo je uklanjanje broda, a izvođenje radova povjereno je splitskom poduzeću Brodospas.
Operacija podizanja broda
| Datum | Događaj |
|---|---|
| 16. studenoga 1984. | Potonuće tankera Brigitta Montanari |
| rujan 1985. | Nesreća na brodu PS-12 i obustava radova |
| 1986. | Osposobljavanje ronilaca i priprema opreme |
| rujan 1987. | Eliminiranje potpalubnog plinskog jastuka |
| 17. studenoga 1987. | Tanker uspravljen na ravnu kobilicu |
| 8. svibnja 1988. | Tegljenje u uvalu Remetić na otoku Kaprije |
| 10.–14. lipnja 1988. | Prepumpavanje VCM-a na tanker Capo Verde |
| 28. lipnja 1988. | Izranjanje tankera na površinu |
| 17. srpnja 1988. | Tegljenje u rezalište i konačno uklanjanje broda |
Pripreme za uklanjanje broda
Prilikom površinskog izviđanja uočeni su mjehurići plina koji su s oštećenog broda izlazili na površinu. Kemijskim monitoringom izmjerena je koncentracija od približno 80 ppm, no zbog brzog raspršivanja plina u atmosferi ta se količina smatrala bezopasnom.
Prvo detaljnije izviđanje položaja broda izvedeno je pomoću mini-spasilačke podmornice MARMAID-VI, spuštene sa spasilačkog broda PS-12 tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice (JRM).
Utvrđeno je da je tanker pri potonuću krmom udario u dno te potom legao na desni bok. Budući da su iz potpalublja bili vidljivi mjehurići plina, pretpostavilo se da je došlo do oštećenja jednog od skladišnih tankova. To je dodatno povećalo složenost planirane operacije podizanja.
Odlučeno je da se tijekom svih radova neprekidno provode kemijski monitoring mora i zraka te pripreme za slučaj većeg istjecanja plina. Za provođenje kemijskog monitoringa angažirani su stručnjaci tvornice Jugovinil iz Kaštel Sućurca, koji su tijekom cijele operacije pratili koncentracije vinil-klorid-monomera (VCM).
Preuzimanje operacije od strane Brodospasa
Budući da splitski Brodospas u to vrijeme nije raspolagao dovoljnim brojem ronilaca osposobljenih za rad na dubinama većim od 70 m, postignut je dogovor o suradnji s tadašnjom JRM.
Prema prvotnom planu radove na dubini od 82 m trebali su izvoditi ronioci JRM-a sa spasilačkog broda PS-12, opremljenog za dubinsko ronjenje na plinske mješavine i saturacijsko ronjenje na dubinama većim od 100 m. U drugoj fazi operacije radove na manjim dubinama trebali su preuzeti ronioci Brodospasa.
Tijekom početnih radova u rujnu 1985. došlo je do nesreće na brodu PS-12. Prilikom nekontroliranog izlijetanja ronilačkog zvona s dubine od 82 m na površinu smrtno su stradala dvojica vojnih ronilaca, nakon čega su radovi obustavljeni.
Krajem 1985. godine Brodospas je započeo opsežne pripreme za samostalno izvođenje operacije podizanja broda i uklanjanja opasnog tereta. Nabava potrebne opreme i osposobljavanje ronilaca trajali su tijekom cijele 1986. godine.
Tada je aktiviran Brodospasov sustav za kratkotrajno dubinsko ronjenje tipa Galeazzi, zajedno s ronilačkim zvonom i pripadajućim dekompresijskim komorama.
-
Ronilačko zvono sustava Galeazzi
Ronioci su u Institutu za pomorsku medicinu u Splitu prošli teorijsku i praktičnu obuku za ronjenje na plinske mješavine. Glavni mentor obuke bio je liječnik i specijalist hiperbarične medicine prof. dr. Stracimir Gošović.
Prva faza podizanja (1987.)
Prethodnim izviđanjem ustanovljeno je da iz potpalublja potonulog tankera izlazi plin, zbog čega se pretpostavljalo da je došlo do oštećenja jednog od potpalubnih skladišnih tankova. U potpalublju se tijekom vremena nakupila veća količina vinil-klorid-monomera (VCM), stvarajući tzv. potpalubni plinski jastuk, koji je prije nastavka radova trebalo sigurno ukloniti.
Radovi na eliminiranju nakupljenog plina izvedeni su u rujnu 1987. godine. Paluba broda probušena je pneumatskom bušilicom, nakon čega je postavljen priključak s ventilom i gumiranim crijevom spojenim s površinom. Na površini je pripremljena baklja na kojoj je kontrolirano sagorijevao plin koji je izlazio iz potpalublja.
-
Kontrolirano sagorijevanje vinil-klorid-monomera (VCM) -
Odvod vinil-klorid-monomera iz potpalublja -
Gumeno crijevo za odvod plina prema površinskom plameniku -
Manometar sustava za kontrolu VCM-a
Nakon uklanjanja nakupljenog plina moglo se pristupiti prvoj fazi podizanja tankera. Pomoću dvaju uzgonskih čeličnih cilindara nosivosti po 200 tona brod je s položaja na desnom boku postupno uspravljen na ravnu kobilicu.
Tanker Brigitta Montanari uspješno je postavljen na ravnu kobilicu 17. studenoga 1987. godine.
Do kraja iste godine izvedeni su ronilački radovi na postavljanju čeličnih braga ispod trupa broda, koje su bile neophodne za sljedeću fazu podizanja. Tijekom siječnja i veljače 1988. radovi su privremeno prekinuti zbog nepovoljnih zimskih vremenskih uvjeta i otvorenosti područja potonuća.
Druga faza podizanja (1988.)
Nastavak radova na podizanju tankera s dubine od 82 m započeo je 15. ožujka 1988. godine. Bila je to najzahtjevnija, najrizičnija i tehnički najsloženija faza cjelokupne operacije.
Za podizanje broda postavljena su četiri uzgonska čelična cilindra. Dva cilindra nosivosti po 300 tona postavljena su poprečno na uzdužnicu broda, jedan u području pramca, a drugi u području krme, na dubini od 55 m. Dodatna dva cilindra nosivosti po 200 tona postavljena su također poprečno, jedan približno četiri metra od krmenog nadgrađa, a drugi u području pramčanog skladišnog tanka, na dubini od 65 m.
Prije početka tlačenja cilindara zrakom i operacije podizanja broda na dubinu od 55 m, pramčani i krmeni cilindri povezani su s dvjema plovnim dizalicama na površini. Dizalice su imale funkciju tzv. pilot-cilindara, čime se nastojalo spriječiti nekontrolirano dinamičko opterećenje i moguće pucanje čeličnih braga.
Brage provučene ispod trupa broda i spojene s cilindrima bile su promjera 86 mm. Postupnim i ravnomjernim tlačenjem cilindara zrakom cijeli je sustav uspješno podignut na dubinu od 55 m, pri čemu su uzgonski cilindri nosivosti 300 tona isplivali na površinu.
-
Skica podizanja tankera Brigitta Montanari -
Podizanje tankera – prvi dio operacije -
Podizanje tankera – drugi dio operacije -
Čelična braga pričvršćena na uzgonski cilindar -
Cijev za tlačenje uzgonskog cilindra zrakom -
Postavljanje uzgonskog cilindra na poziciji potonuća -
Podvodno tegljenje tankera prema uvali Remetić
Nakon podizanja na dubinu od 55 m tanker Brigitta Montanari otegljen je 8. svibnja 1988. godine do uvale Remetić na otoku Kaprije, gdje je nasukan na dubini od 55 m. Duljina tegljenog puta iznosila je približno šest nautičkih milja, a brzina teglja oko 1,5 čvorova.
Rutinskim ronilačkim radovima i postupnim skraćivanjem braga brod je potom podignut s 55 m na približno 30 m dubine.
Na položaj djelomično podignutog tankera doplovio je talijanski LPG tanker Capo Verde, na koji je od 10. do 14. lipnja 1988. godine prepumpano približno 900 tona preostalog vinil-klorid-monomera (VCM). Prepumpavanje je izvedeno upumpavanjem morske vode u skladišne tankove potonulog broda, pri čemu su na postojeće ventilne stanice ugrađeni dodatni ventili i priključci.
-
Skica prepumpavanja preostalog VCM-a -
Ventilska stanica na krmenom palubnom tanku -
Priključak za morsku vodu korišten tijekom prepumpavanja -
Ventilska stanica uzgonskog cilindra
Uspješnim prepumpavanjem cjelokupnog opasnog tereta uklonjena je najveća ekološka opasnost te su stvoreni uvjeti za završnu fazu podizanja broda na površinu.
Završna faza i uklanjanje broda
Tek nakon ispumpavanja cjelokupnog opasnog tereta moglo se sa sigurnošću pristupiti završnom podizanju tankera na površinu.
U prvoj podfazi završnih radova postupnim kraćenjem braga i premještanjem uzgonskih cilindara brod je podignut s dubine od približno 30 m na oko 20 m. Završne pripreme za konačno podizanje odvijale su se od 18. do 24. lipnja 1988. godine, kada su dva čelična uzgonska cilindra nosivosti po 300 tona premještena na bokove trupa broda.
Za postizanje dodatnog uzgona korišteni su i potpalubni tankovi plina, koji su tlačeni zrakom. Kombinacijom uzgonskih cilindara i vlastitih skladišnih tankova stvoreni su uvjeti za posljednju fazu operacije.
Dana 28. lipnja 1988. tanker Brigitta Montanari ponovno je izronio na površinu u uvali Remetić na otoku Kaprije. Nakon gotovo četiri godine provedene na dnu Murterskog mora brod je ponovno ugledao svjetlo dana, što je među sudionicima akcije izazvalo veliko zadovoljstvo i osjećaj uspješno dovršenog pothvata.
-
Tanker nakon izranjanja u uvali Remetić -
Sanacija i priprema za tegljenje -
Tanker nakon podizanja na površinu -
Završna faza podizanja tankera -
Završno tlačenje uzgonskih cilindara -
Natpisna ploča tankera Brigitta Montanari
Nakon izranjanja iz trupa je ispumpana preostala voda, sanirana su oštećenja i deformacije konstrukcije te je spriječen daljnji prodor mora. Tanker je potom doveden u plutajuće i plovno stanje.
Dana 17. srpnja 1988. Brigitta Montanari otegljena je u rezalište brodova, gdje su prethodno degazirani svi tankovi plina. Nakon završetka sigurnosnih postupaka brod je izrezan u staro željezo, čime je okončana jedna od najzahtjevnijih i tehnički najzahtjevnijih operacija podizanja potonulog broda na Jadranu tijekom XX. stoljeća.
Primijenjena tehnika ronjenja
S obzirom na dubinu potonuća od 82 m, tijekom operacije podizanja tankera Brigitta Montanari primijenjena je tehnika kratkotrajnog dubinskog ronjenja na umjetne plinske mješavine. Za disanje su korištene mješavine trimiksa, helija, zraka i kisika, čime se nastojalo smanjiti opasnost od dušične narkoze i drugih fizioloških posljedica ronjenja na velikim dubinama.
Ronjenja su izvođena iz ronilačkog zvona sustava Galeazzi. U svakom su zaronu sudjelovala dva ronioca, od kojih je jedan ostajao u ronilačkom zvonu kao poslužitelj i sigurnosna potpora, dok je drugi obavljao radove na dnu. Uobičajeno vrijeme rada ronitelja izvan zvona iznosilo je oko 40 minuta.
Dekompresija se u početku provodila u ronilačkom zvonu na suhom, nakon čega se zvono spajalo s palubnom dekompresijskom komorom, u kojoj je dovršavan postupak postupnog smanjenja tlaka.
Na radnoj dubini od 82 m izvedeno je približno 150 zarona, što predstavlja oko 100 efektivnih sati rada na dnu. U ostalim fazama podizanja, na radnim dubinama od 55 m i 30 m, korištena je ista ronilačka oprema, ali se ronilo na zrak.
Tijekom ronjenja korištene su ronilačke maske otvorenog tipa Kirby Morgan KMB-9, dok su plinske mješavine pripremane u Institutu za pomorsku medicinu u Splitu.
Matični brod ronilačke ekipe bila je parna plovna dizalica Dvainka, na kojoj su bili smješteni ronilačko zvono, dekompresijske komore i ostala prateća oprema.
Tijekom cjelokupne akcije podizanja tankera Brigitta Montanari nije zabilježen nijedan ronilački incident u smislu dekompresijske bolesti ili drugih ozbiljnih posljedica povezanih s dubinskim ronjenjem.
-
Spuštanje ronilačkog zvona tijekom radova -
Ronilački sustav korišten tijekom operacije podizanja -
Ronioci u dekompresijskoj komori tijekom dekompresije
Sudionici akcije
Cjelokupnom akcijom podizanja tankera Brigitta Montanari u svim njezinim fazama neposredno i posredno rukovodio je tadašnji direktor poduzeća Brodospas, dipl. ing. Drago Tudić (pomorski strojar I. klase).
Projekt podizanja broda i potrebne tehničke proračune izradio je dipl. ing. Ivan Pečar, koji je ujedno neposredno vodio operaciju podizanja.
Rukovoditelj podvodnih radova bio je ing. Franjo Zeljak (pomorski strojar I. klase), dok je rukovoditelj ronilačke ekipe bio Milan Peternjel.
Dubinski ronioci
U svim fazama operacije na dnu su neposredno radili:
- Dragan Marijan
- Miroslav Jeričević
- Božo Katušić
- Boro Vujević
- Ante Vujević
- Mirko Perić
- Vlado Šabić
- Branko Abramović
- Drago Rajčić
- Aldo Kovo
- Ivica Jelaska
- Jakiša Petrov
Poslužitelj ronilačkih kompresora bio je mehaničar Drago Šafar, a liječnik ronilačke ekipe tijekom cijele operacije bio je specijalist hiperbarične medicine prof. dr. Stracimir Gošović.
Zapovjednici matičnog broda ronilačke ekipe, parne plovne dizalice Dvainka, bili su Nedo Vulas i Roko Lučin.
Tijekom cijele akcije korišten je i niz drugih brodova i plovnih dizalica poduzeća Brodospas, među kojima su bili Smjeli, Dubrava, Veli Jože, Silni, Kastor, Rezač, Vihor, B-21 i druga pomoćna plovila.
Značenje operacije
Akcija podizanja tankera Brigitta Montanari ubraja se među najznačajnije pomorsko-tehničke i ronilačke pothvate izvedene na Jadranu tijekom XX. stoljeća.
Operacija je obuhvatila višegodišnje pripreme, primjenu dubinskog ronjenja na umjetne plinske mješavine, radove na dubini od 82 m te sigurno uklanjanje približno 1390 tona vinil-klorid-monomera (VCM), vrlo opasne i lako zapaljive kemikalije.
Podizanjem broda uklonjena je potencijalna ekološka prijetnja za područje Murterskog mora, Nacionalni park Kornati i okolne naseljene otoke.
Operacija je predstavljala značajnu potvrdu stručnih sposobnosti poduzeća Brodospas i njegovih ronilaca, inženjera i pomoraca te zauzima posebno mjesto u povijesti profesionalnog ronjenja i podvodnog spašavanja na istočnoj obali Jadrana.
Priznanja (1988.)
Za uspješno izvedenu akciju podizanja tankera Brigitta Montanari sudionici operacije dobili su 1988. godine kolektivno priznanje Plava vrpca Vjesnika, jedno od najuglednijih hrvatskih priznanja za pothvate na moru.
-
Plava vrpca Vjesnika dodijeljena ekipi Brodospasa (1988.) -
Značka Plave vrpce Vjesnika dodijeljena sudionicima akcije
Autor i dokumentacija
-
Ing. Franjo Zeljak, rukovoditelj podvodnih radova tijekom akcije podizanja tankera Brigitta Montanari
Ing. Franjo Zeljak (pomorski strojar I. klase) bio je rukovoditelj podvodnih radova tijekom akcije podizanja tankera Brigitta Montanari. Njegovo svjedočanstvo, dokumentacija i stručni rad predstavljaju jedan od temeljnih izvora za rekonstrukciju ove iznimno složene pomorsko-spasilačke operacije.
Napomena o autorstvu
Dio članka temelji se na objavljenom stručnom radu, dokumentaciji i svjedočanstvu ing. Franje Zeljaka, rukovoditelja podvodnih radova tijekom akcije podizanja broda. Tekst je za potrebe enciklopedijskog prikaza urednički obrađen i strukturiran.
Izvori
- Zeljak, Franjo. Podizanje potopljenog LPG tankera „Brigitta Montanari“ – najznačajniji ronilački pothvat prošlog stoljeća na Jadranu. Objavljeni stručni članak i prateća dokumentacija autora.
- Dokumentacija i tehnički materijali poduzeća Brodospas.
- Objavljeni tekstovi o akciji podizanja tankera Brigitta Montanari.
Literatura
- Literatura o profesionalnom ronjenju i hiperbaričnoj medicini.
- Literatura o pomorskom spašavanju i podizanju potonulih brodova.