Žvelerin

(Preusmjereno s Žveljarin)
Dobrodošli na Dalmatinski internetski libar! Samo registrirani članovi mogu uređivati ovu internetsku enciklopediju Dalmacije, nakon što ih potvrde administratori. Za registraciju klikni ovde!.



Libar besida
Žvelerin
imenica, muški rod
Klasična mehanička budilica s brojčanikom i zvoncima, dalmatinski žvelerin
Klasična mehanička budilica – žvelerin. Fotografija: Santeri Viinamäki, Wikimedia Commons.
Santeri Viinamäki, CC BY-SA 4.0, izvor.
Hrvatski Budilica, Sat
Izgovor žvelerīn, žvejàrīn, žvejàrȋn, žveljarȋn, žvejarȋn
Objašnjenje Žvelerin je dalmatinski naziv za budilicu, odnosno sat s uređajem za zvučnu dojavu u unaprijed određeno vrijeme. U govorima se pojavljuju i oblici žvejarin, žveljarin te žveljerin. Riječ pripada romanskom sloju dalmatinskoga i čakavskoga leksika.
Definicija Budilica; sat namijenjen buđenju u unaprijed određeno vrijeme.
Napomena Oblici žvelerin, žvejarin i žveljarin predstavljaju govorne inačice istoga naziva. U rječničkoj literaturi zabilježen je i oblik žveljerin.
Značenja
  • Budilica – sat ili drugi uređaj koji u namješteno vrijeme daje zvučni signal za buđenje.
  • Sat – u ovom značenju sat s ugrađenom napravom za buđenje.
Napomene
  • U rječniku Dinka Šule potvrđeni su oblici žvelerin i žveljerin, sa značenjem sat budilica.
  • Rječnik čakavskoga govora trogirske regije bilježi oblike žvelerin i žveljarin.
  • Naglasni oblici navedeni su prema dostavljenim rječničkim zapisima.
Primjeri Navij žvelerin da se ne uspavaš. (ilustrativni primjer)
Sinonimi Žvejarin, Žveljarin, Žveljerin
Etimologija Riječ je romanskoga podrijetla, povezana s mletačkim izrazom svegiarin (budilica), odnosno talijanskim sveglia (budilica) i glagolom svegliare (probuditi). U literaturi se razmatra i utjecaj različitih romanskih oblika na razvoj lokalnih inačica. Usp. rad Jasne Gačić o romanskim posuđenicama.
Srodne riječi Budilica, Sat, Buđenje
Izvori
  • Dunja Jutronić, Spliske riči: rječnik hrvatskoga standardnog jezika – splitski govor, Matica hrvatska, Ogranak Split, 2018.
  • Duško Geić, Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora, Književni krug, Trogir – Split, 2015.
  • Dinko Šule, Rječnik Grohota, natuknice žvelerin i žveljerin. Mrežno izdanje.
  • Jasna Gačić, rad o romanskim posuđenicama, znanstveni članak.
  • Rječnik Župe Biokovske, natuknica žveljarin.