Škaf

Škaf je dalmatinska besida za tradicionalnu, najčešće drvenu posudu koja se rabila za vodu, pranje i druge kućanske i gospodarske potrebe. U dalmatinskom pomorskom nazivlju riječ označava i natkriveni dio broda, obično na provi.

Libar besida
Škaf
imenica, muški rod
Kurnatarica MU-1, primjer tradicijskoga dalmatinskog broda
Hrvatski	drvena posuda, posuda za vodu, posuda za pranje, natkriveni dio broda
Izgovor	škȁf
Objašnjenje	Dalmatinska besida za drvenu posudu različite kućanske i gospodarske namjene. U pomorskom nazivlju označava i natkriveni dio broda, najčešće na provi.
Definicija	Tradicionalna, najčešće drvena posuda, s ušima ili bez njih, koja služi za vodu, pranje i druge potrebe; u pomorskom značenju natkriveni dio broda.
Značenja	drvena posuda za vodu, pranje i druge kućanske i gospodarske potrebe posuda za vodu, često s dva nasuprotna uha za prihvaćanje i nošenje posuda za pranje, koja može biti izrađena i bez uha U pomorskom nazivlju natkriveni dio broda, obično na provi
Tovar na škafu. Umorne Krapljanke vraćaju se iz polja. Višnja Kosić, ulje na platnu
Napomene	Tradicionalni škaf izrađivao se od drvenih dužica spojenih obručima. Etnografska građa potvrđuje različite oblike škafa, uključujući primjerke s dva uha i primjerke bez uha. U dalmatinskoj leksikografskoj građi potvrđeno je i posebno pomorsko značenje riječi.
Primjeri	Tovar na škafu. – primjer uporabe riječi u pomorskom značenju.
Sinonimi	čabar, banjica
Etimologija	Germanizam, od njem. Schaff, naziv za posudu.
Tradicionalni drveni škaf s dva uha i drvenim obručima
Srodne riječi	maštil, čabar, banjica, prova, brod
Sintagma	na škafu – na dijelu broda koji se naziva škaf
Izvori	Radojka Baldić-Dugum, Beside kaštelanske, Bijaći – Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela; Muzej grada Kaštela, Kaštela, 2006. Duško Geić, Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora, Književni krug Split; Združeni artisti Trogir, 2015.
Drveni škaf bez uha, namijenjen pranju

Značenje

Škaf je naziv za tradicionalnu drvenu posudu, najčešće nisku i široku, izrađenu od drvenih dužica povezanih obručima. Služio je za držanje i nošenje vode, pranje te druge svakodnevne kućanske i gospodarske potrebe.

U pojedinim izvedbama škaf ima dva nasuprotna uha koja služe za prihvaćanje i nošenje, dok etnografska građa potvrđuje i škafove bez uha, primjerice one namijenjene pranju.

U dalmatinskom pomorskom nazivlju škaf označava i natkriveni dio broda, obično na provi.

Oblici i uporaba

Škaf nije imao samo jednu izvedbu ni jednu namjenu. Ovisno o mjestu i uporabi mogao je biti veći ili manji, dublji ili plići, s ušima ili bez njih.

Drveni škafovi rabili su se za vodu, pranje, ispiranje, držanje različitih sadržaja te druge kućanske i gospodarske poslove. U širem južnoslavenskom etnografskom prostoru naziv se potvrđuje za različite tipove drvenih posuda srodna oblika i namjene.

Pomorsko značenje

U dalmatinskoj leksikografskoj građi riječ škaf ima i posebno pomorsko značenje: natkriveni dio broda, obično prove.

Takva je uporaba potvrđena i izrazom na škafu. Naslov slike Tovar na škafu čuva upravo takvu pomorsku uporabu riječi.

Etimologija

Škaf je germanizam. Riječ se povezuje s njemačkim Schaff, nazivom za posudu.

U hrvatskim govorima riječ se ustalila prvenstveno u značenju drvene posude, dok je u dalmatinskom pomorskom nazivlju razvila i posebno značenje dijela broda.

Izvori

• Baldić-Dugum, Radojka: Beside kaštelanske, Bijaći – Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela; Muzej grada Kaštela, Kaštela, 2006.
• Geić, Duško: Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora, Književni krug Split; Združeni artisti Trogir, Trogir, 2015.
• Hrvatski jezični portal: škaf.
• Wikimedia Commons – etnografske fotografije drvenih škafova.

Vidi još

• Čabar
• Banjica
• Maštil
• Prova
• Brod