Šempija

Libar besida
Šempija
imenica, ženski rod; u širem značenju i naziv za budalastu osobu
Prizor iz američke nijeme komedije „The Foolish Age” (1919.), kao ilustracija luckastoga i komičnog ponašanja.
Javno vlasništvo u SAD-u (Public Domain – United States); status izvan SAD-a potrebno je dodatno provjeriti. Wikimedia Commons
Grafit s likom patka Daffyja u Bilbau, kao šaljiva ilustracija luckastoga ponašanja.
Fotografija: Zarateman, CC0 1.0. Izvor: Wikimedia Commons
Hrvatski	budalasta osoba, budala, blesan, luckast, izluđena osoba
Izgovor	šȇmpija, šêpja, šèmpjân, šênpja, šȇmpjast
Objašnjenje	Šempija je dalmatinska i čakavska besida kojom se označava budalasta, blesava, luckasta ili nerazumna osoba. U pojedinim govorima označava posebno žensku osobu, dok se za mušku osobu upotrebljava oblik šempijo ili šempjo. Srodni pridjevi šempjan i šempijast mogu označavati i osobu koja je smetena, izluđena ili se ponaša nerazumno. Besida se može upotrijebiti u šali, ali i kao pogrdna oznaka, ovisno o kontekstu.
Definicija	Budalasta, blesava ili luckasta osoba; u pojedinim govorima posebno budalasta žena. Srodni oblici označavaju i izluđenost, smetenost ili nerazumno ponašanje.
Napomena	Glavna natuknica objedinjuje ženski i muški naziv, pridjevske oblike te izgovorne inačice. Pojedini oblici imaju vlastita gramatička i značenjska obilježja.
Značenja	Budalasta žena: žena koju govornik smatra nerazumnom, blesavom ili luckastom. Budalasta osoba: u širem značenju naziv za osobu koja se ponaša glupo ili nerazumno. Šempijo / šempjo: muška osoba koju se naziva budalom, blesanom ili luckastim čovjekom. Šempjan / šempijast: luckast, blesav, smeten ili izluđen. Šempijadura: budalaština, ludost, glupost ili nerazuman postupak. Šempijat (se), šempijavat (se): poludjeti ili izludjeti; izluđivati, ovisno o glagolskom obliku i govoru.
Napomene	Oblici šempija, šempja, šempijo, šempjo i inačice sa skupinom šenp- potvrđeni su u različitim čakavskim govorima. U kaštelanskom rječniku šempija je opisana kao budalasta žena, a šempijan i šempijast kao budalast ili izluđen. U grohȍtskom govoru potvrđeni su oblici šempija i šempja u značenju budalaste osobe te pridjevi šempjan i šempjast. Riječ može imati šaljivo, podrugljivo ili uvredljivo značenje. Nije stručni naziv za psihičko ili zdravstveno stanje.
Napomene	Oblici šenpija i šenpja potvrđeni su u dijelu čakavskih govora. Preusmjerenja na ovu natuknicu služe lakšem pronalaženju riječi, a ne znače da su svi oblici potpuno istovjetni.
Primjeri	Rječnički potvrđeni primjeri: On je jedan šempjo. Danas san cili šempjan, ne znan ča mi je. Ilustrativni primjeri: Ne čini se šempija! To je bila prava šempijadura.
Sinonimi	Šempja, Šenpija, Šenpja
Etimologija	Besida pripada romanskom sloju čakavskoga leksika. Njezinu točnu etimologiju i neposredni jezik posuđivanja potrebno je dodatno potvrditi u etimološkim izvorima.
Srodne riječi	Šempijo, Šempjo, Šempijan, Šempijast, Šempjast, Šempijadura, Šempijat, Šempijavat, Šenpijo, Šenpjo, Šenpijast, Šenpjast
Frazeologija	biti šempjan; činiti se šempija
Sintagma	prava šempija; jedan šempjo; šempijast čovik
Izvori	Baldić-Đugum, Radojka. Beside kaštelanske. Kaštela: Društvo za očuvanje kulturne baštine Bijaći i Muzej grada Kaštela, 2006., natuknice „šempija”, „šempijan”, „šempijast”, „šempijadura” i srodne natuknice. ISBN 953-99599-1-8. Geić, Duško. Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora. Split – Trogir: Književni krug Split i Združeni artisti Trogir, 2015., natuknice „šempijo”, „šempijadura”, „šempijan” i srodne natuknice. ISBN 978-953-163-411-3. Jutronić, Dunja. Spliske riči: rječnik hrvatski standardni jezik – splitski govor. Split: Matica hrvatska, Ogranak Split, 2018., natuknica „budalast” i povezani izrazi. ISBN 978-953-7797-42-3. Šule, Dinko. Rječnik grohȍtskega govora, natuknice „šempija”, „šempja”, „šempjan”, „šempjast”, „šempjadura”, „šempjat” i „šempjavat”. Digitalno izdanje. Ravski leksik u usporedbi s drugim čakavskim govorima, str. 85. Digitalni tekst. Usporedba oblika u govorima Rave, Sali, Kolana, Rivnja, Brača i Bibinja.