Str 099 Sličice filmskih zvijezda i nogometaša

Sličice filmskih zvijezda i nogometaša

U malim Kraševim čokoladicama bile su sličice jugoslavenskih nogometaša: Beare, Vukasa, braće Matošić, Mitića, Bobeka, Zebeca, Ognjanova, Horvata, Stankovića, braće Čajkovski, Boškova, Palfija, uglavnom svih ondašnjih prvoligaških igrača. Osim nogometaša, u čokoladicama su bile i sličice svjetski poznatih glumaca i glumica: Rite Hayworth, Maureen O’Hare, Errola Flynna u filmu „Robin Hood“, Garyja Coopera i Johna Waynea u filmu „Točno u podne“, Olivije de Havilland, Ave Gardner, Elizabeth i Roberta Taylora u filmu „Ivanhoe“, Caryja Granta, Do- ris Day, Esther Williams, James Cagneyja, Tyrona Powera, Betty Brable, Anthonya Quinna, Burta Lancastera, Clarka Gablea, Grace Kelly i mnogih drugih. Te smo sličice skupljali, međusobno razmjenjivali i lijepili u albume. Do sličica se moglo doći i igrajući. Povukla bi se crta metar do dva udaljena od nekog zida. Stalo bi se na crtu, čučnulo ili kleknulo, sličica bi se postavila na ispruženi kažiprst i srednjak lijeve ruke (kod dešnjaka) i srednjakom desne ruke, kao katapultom, sličica bi se izbaci- la prema zidu. Onaj igrač čija bi sličica bila najbliža zidu, pokupio bi sve sličice. Slijedila je runda za rundom.

Igre i sport bili su sastavni dio moga života, pri čemu je veliku motivirajuću ulogu odigrao moj nastavnik sporta u školi na Pećinama, Edo Domazet. On nas je zagrijao za sport, ne samo za vrijeme sportske nastave u školi, gdje smo vježbali na spravama, igrali graničara i košarku, nego i izvan škole, za nogomet i rukomet. Pričao nam je o famoznim Harlem Globetrottersima i u dvorištu prizemne kuće u ulici Janka Polića Kamova, gdje je stanovao, pokazivao je nama iz susjedstva neka umijeća s loptom. Edo Domazet bio je i savezni rukometni sudac u Jugoslaviji, a kasnije i rukometni trener u Italiji. Umro je krajem 2016. godine, baš u vrijeme kada pišem ove retke.

Jedno proljeće sam u „Orijentu” na Krimeji trenirao nogomet, ali kad je ugrijalo i počelo kupanje, prestao sam s nogometom i upisao se u plivački i vaterpolo klub Primorje, gdje sam trenirao cijelo ljeto. Išao sam redovito na utakmice, koje su se uvijek održavale navečer pod reflektorima na starom plivalištu kluba na ušću Rječine. Prvo su se takmičili plivači i plivačice, a potom se igrao vaterpolo. Od vaterpolista iz Primorja u ono vrijeme svjetske klase bili su vratar Ćiro Kovačić i uvijek nasmijani centar, sidraš Ivica Jobo Curtini. Trener plivača bio je Branko Lončar.

U blizini plivališta bila je teretna luka, pa je jednom prilikom do plivališta doplivao i mazut, koji nije na vrijeme primijećen, pa se sjećam mukotrpnog pranja i guljenja tijela kako bi se odstranio mazut s kože. Na plivalištu, na startnim blokovima bila je jedna jedina mala reklama: Longines. Upravo tako kako je napisano, ja sam tako i izgovarao. Vjerojatno su se koristile Longines štoperice, kod natjecanja u plivanju. U ono vrijeme nije se još plivao delfin stil nego leptir, govorili smo „baterfly“. Slobodno ili – kako smo tada govorili – kraul, prsno i leđno ostali su do danas.